Read Biblija (Šarić) Matej 22 Bible Online

Matej 22 - Biblija (Šarić) bible

Matej 22

¹Isus im počne opet govoriti u prispodobama. Reče:

²”Kraljevstvo je nebesko kao kralj koji pripremi svadbu svome sinu.

³On posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu. Ali oni ne htjedoše doći.

⁴Opet posla druge sluge kojima zapovjedi: Kažite uzvanicima: Zgotovio sam gozbu; moji junci i hranjenici poklani su i sve je gotovo. Dođite na svadbu!"

⁵Ali oni nisu marili za to i otidoše jedan na svoje imanje, drugi k svojoj trgovini.

⁶A ostali napadoše njegove sluge, zlostaviše ih i pobiše.

⁷Tada se kralj razgnjevi. Posla svoje čete, dade ubojice pogubiti i njihov grad zapaliti.

⁸Tada reče svojim slugama: Svadba je, doduše, zgotovljena, ali uzvanici je nisu bili dostojni.

⁹Idite dakle na raskršća i pozovite na svadbu koga god nađete!

¹⁰Sluge izađoše na putove i dovedoše sve koje nađoše: dobre i zle. Tako se napuni svadbena dvorana gostima.

¹¹Tada uđe kralj da pogleda goste. Pogled mu pade na jednoga koji nije bio odjeven u svadbeno ruho.

¹²Reče mu: Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha? On je šutio.

¹³Tada zapovjedi kralj slugama: Svežite mu ruke i noge i bacite ga napolje u tamu! Ondje će biti jauk i škrgut zuba.

¹⁴Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.”

¹⁵Tada otiđoše farizeji i posavjetovaše se među sobom, kako bi ga mogli uhvatiti u riječi.

¹⁶Poslaše dakle k njemu svoje učenike zajedno s herodovcima i rekoše: “Učitelju, znamo, ti si istinit; ti učiš put Božji po istini i ne mariš ni za koga jer ne gledaš tko je tko."

¹⁷Kaži nam, dakle, što misliš: Je li dopušteno plaćati caru porez ili nije?”

¹⁸Isus prozre njihovo lukavstvo i odgovori: “Licemjeri, što me kušate?

¹⁹Pokažite mi porezni novac!” Oni mu pružiše denar.

²⁰Isus ih upita: “čija je ovo slika i natpis?”

²¹Odgovoriše mu: “Carev.” Tada im reče: “Dajte, dakle, caru carevo, a Bogu Božje!”

²²Kad su to čuli, zadiviše se. Ostaviše ga i odoše.

²³Isti dan dođoše k njemu saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća. Oni ga zapitaše:

²⁴”Učitelju, Mojsije je zapovjedio: Ako tko umre bez djece, neka njegov brat uzme njegovu ženu i neka bratu podigne potomstvo!

²⁵A u nas je bilo sedmero braće. Prvi se oženi i umre bez djece i tako ostavi svoju ženu svojemu bratu.

²⁶Tako je bilo s drugim i trećim, do sedmoga.

²⁷A poslije svih umre i žena.

²⁸čija će poslije uskrsnuća biti žena one sedmorice? Jer je bila za sve njih udana.”

²⁹Isus im odgovori: “Varate se, ne znate ni Pisma ni Božje moći.

³⁰Jer po uskrsnuću niti će se ženiti niti udavati, nego će biti kao anđeli Božji na nebu.

³¹Niste li čitali za uskrsnuće mrtvih što vam je Bog rekao:

³²Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? A Bog nije Bog mrtvih nego živih.”

³³Kad je mnoštvo naroda to čulo, divilo se njegovu nauku.

³⁴Kad doznaše farizeji da je saduceje ušutkao, sabraše se

³⁵i jedan od njih, učitelj zakona, stavi ga na kušnju i upita:

³⁶”Učitelju, koja je zapovijed najveća u zakonu?”

³⁷On mu odgovori: “Ljubi Gospodina svojega Boga svim svojim srcem, svom svojom dušom i svom svojom misli!

³⁸To je najveća i prva zapovijed.

³⁹Druga je ovoj jednaka: Ljubi svojega bližnjega kao samoga sebe!

⁴⁰O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”

⁴¹Kad su se farizeji sabrali, upita ih Isus:

⁴²”Što smatrate o Mesiji? čiji je sin?” Odgovoriše mu: “Davidov.”

⁴³Tada im reče: “Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:

⁴⁴Reče Gospodin mome Gospodinu: sjedi o moju desnu, dok položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama?

⁴⁵Kad ga, eto, David naziva Gospodinom, kako onda može biti njegov sin?”

⁴⁶Na to mu nitko nije mogao odgovoriti. I od toga dana nije se više nitko usudio bilo što ga pitati.