Read Biblija (Šarić) Marko 10 Bible Online

Marko 10 - Biblija (Šarić) bible

Marko 10

¹Odatle se podiže i dođe u područje Judeje, s one strane Jordana. Opet je mnoštvo naroda hrlilo k njemu, i on ga je učio kao što je običavao.

²Tada pristupiše farizeji k njemu i upitaše ga je li dopušteno mužu otpustiti svoju ženu? Time ga htjedoše iskušati.

³On im reče: “Što vam je zapovjedio Mojsije?”

⁴Oni odvratiše: “Mojsije je dopustio da se napiše otpusna knjiga, i onda da se žena otpusti.”

⁵Isus im odvrati: “Mojsije vam je dao tu zapovijed zbog tvrdoće vašega srca.

⁶U početku stvorenja stvorio je Bog čovjeka kao muško i žensko.

⁷Zato će ostaviti muž oca i majku i prionuti uza svoju ženu,

⁸i bit će oboje jedno tijelo. Tako nisu više dvoje nego jedno tijelo.

⁹A što je Bog svezao, ne smije čovjek rastavljati.”

¹⁰U kući ga zapitaše učenici još jedanput za to.

¹¹On im objasni: “Tko otpusti svoju ženu i uzme drugu, čini preljub.

¹²Ako žena ostavi svoga muža i uzme drugoga, čini preljub.”

¹³Donosili su k njemu djecu, da bi ih dotaknuo. A učenici su odbijali ljude.

¹⁴Kad to vidje Isus, razljuti se i reče im: “Pustite djecu neka dolaze k meni i ne branite im; jer je za takve Božje kraljevstvo."

¹⁵Zaista kažem vam: Tko ne primi Božjega kraljevstva kao dijete, ne će doći u njega.”

¹⁶Tada ih zagrli, stavi na njih svoje ruke i blagoslovi ih.

¹⁷Kad pođe dalje svojim putem, pritrča mu netko, pade pred njega na koljena i upita ga: “Učitelju dobri, što moram činiti da postignem vječni život?”

¹⁸Isus mu reče: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jedinoga Boga.

¹⁹Znaš zapovijedi: Ne ubijaj! Ne čini preljub! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca i majku!”

²⁰Onaj mu odvrati: “Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.”

²¹Tada ga Isus pogleda ljubazno i reče mu: “Jedno ti još treba. Idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima i imat ćeš blago na nebu. Onda dođi, uzmi svoj križ i slijedi mene!”

²²Na tu riječ posta čovjek žalostan i ode tužan jer je posjedovao mnoga dobra.

²³Isus pogleda naokolo i reče svojim učenicima: “Kako je teško bogatima ući u Božje kraljevstvo!”

²⁴Učenici se uplašiše od njegovih riječi. A Isus im ponovi: “Djeco, kako je teško ući u Božje kraljevstvo!

²⁵Lakše deva prođe kroz iglene uši, negoli bogataš uđe u Božje kraljevstvo.”

²⁶Oni se još više uplašiše i rekoše jedan drugome: “Tko se onda može spasiti?”

²⁷Isus pogleda na njih i reče: “Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu; jer je Bogu sve moguće.”"

²⁸Tada mu reče Petar: “Eto, mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom.”

²⁹Isus potvrdi: “Zaista kažem vam: Nitko zbog mene i zbog evanđelja ne ostavlja kuću, braću, sestre, majku, oca, djecu ili polja,

³⁰a da ne primi sve stostruko: već sada u ovom svijetu ? iako s progonima ? kuću, braću, sestre, majke, djecu i polja, a u budućem svijetu vječni život.

³¹Mnogi koji su prvi bit će posljednji i mnogi koji su posljednji bit će prvi.”

³²Bili su na putu u Jeruzalem. Isus je išao pred njima. Oni su se čudili tome i za njim su išli sa strahom. Tada on uze opet k sebi dvanćstoricu i reče im što ga čeka:

³³”Eto, mi idemo u Jeruzalem. Tamo će Sin čovječji biti predan svećeničkim glavarima i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt i predati neznabošcima.

³⁴Tada će mu se narugati, popljuvati ga, bičevati i ubiti. Ali poslije tri dana on će uskrsnuti.”

³⁵Tada pristupiše k njemu Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, i zamoliše: “Učitelju, htjeli bismo da nam ispuniš jednu molbu.”

³⁶On ih upita: “Što želite od mene?”

³⁷Oni ga zamoliše: “Daj da u tvojoj slavi jedan od nas sjedne s tvoje desne, drugi s tvoje lijeve!”

³⁸Isus im odvrati: “Ne znate što molite. Možete li piti kalež koji ja pijem, ili krstiti se krštenjem koje ja primam?”

³⁹Oni mu odgovoriše: “Možemo.” Isus im odvrati: “Kalež koji ja pijem vi ćete piti i krštenje koje ja primam i vi ćete primiti;"

⁴⁰ali mjesto s moje desne ili s lijeve ne mogu ja dati; ono pripada onima za koje je pripravljeno.”"

⁴¹Kad doznaše to druga desetorica, razljutiše se na Jakova i Ivana.

⁴²Isus ih zato dozva k sebi i reče im: “Znate, neznabožački vladari vladaju nad svojim narodima i velikaši čine da oni osjete njihovu moć.

⁴³Među vama neka ne bude tako. Tko hoće biti velik među vama, taj neka bude vaš sluga;"

⁴⁴i tko hoće biti prvi među vama, taj neka bude svima sluga!

⁴⁵I Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i da dâ svoj život u otkup za mnoge.”

⁴⁶Oni dođoše u Jerihon. Kada je izlazio iz Jerihona s učenicima i s velikim mnoštvom naroda, sjedio je na putu prosjak, slijepac Bartimej, Timejev sin.

⁴⁷čim je on čuo da je tu Isus Nazarećanin, povika iza glasa: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”

⁴⁸Mnogi su ga korili neka šuti. Ali on je vikao još jače: “Sine Davidov, smiluj mi se!”

⁴⁹Tada zastane Isus i reče: “Zovnite ga ovamo!” Zovnuše slijepca i rekoše mu: “Imaj pouzdanje! Ustani, zove te!”

⁵⁰Tada on zbaci sa sebe svoju haljinu, skoči i pohrli k Isusu.

⁵¹Isus ga upita: “Što hoćeš od mene?” “Učitelju”, zamoli slijepac, “učini da progledam!”

⁵²Isus mu reče: “Idi, vjera te je tvoja ozdravila.” Odmah je progledao i uputio se za njim.