Read Biblija (Šarić) Marko 14 Bible Online

Marko 14 - Biblija (Šarić) bible

Marko 14

¹Poslije dva dana bio je Vazam, blagdan beskvasnih kruhova. Tada su tražili svećenički glavari i pismoznanci priliku da ga na prijevaru uhvate i ubiju.

²Ali rekoše: “Samo ne na blagdan! Inače će se pobuniti narod.”

³Kad je on boravio u Betaniji u kući Šimuna Gubavca i bio za stolom, dođe žena s alabastrenom posudom punom dragocjenoga čistog nardova ulja. Ona razbi alabastrenu posudu i izli ulje na njegovu glavu.

⁴Na to se neki razljutiše i rekoše jedan drugome: “čemu to rasipanje pomasti?

⁵Mogla se ta pomast prodati za više od trista denara i novac dati siromasima.” I mrmljali su na nju.

⁶A Isus reče: “Ostavite je! Zašto je žalostite? Ona učini dobro djelo na meni.

⁷Jer siromaha imate svagda među sobom i možete im dobro činiti kad god hoćete; a mene nemate svagda."

⁸Ona je učinila što je mogla; ona pomaza unaprijed moje tijelo za ukop."

⁹Zaista kažem vam: Svuda po svemu svijetu, gdje se bude propovijedalo evanđelje, kazat će se, njoj na spomen, što je ona učinila.”

¹⁰Tada ode Juda Iškariotski, jedan od dvanćstorice, k svećeničkim glavarima da im ga izda.

¹¹Oni se obradovaše kad to čuše i obećaše mu dati novaca. Sad je tražio zgodu da ga izda.

¹²U prvi dan beskvasnih kruhova, kad se običavalo klati vazmeno janje, upitaše ga njegovi učenici: “Kamo da idemo i pripravimo za te vazmeno janje?”

¹³Tada posla dvojicu svojih učenika i naloži im: “Idite u grad! Tamo će vas sresti čovjek s krčagom. Idite za njim;"

¹⁴i gdje uđe, kažite gospodaru one kuće: Učitelj pita: Gdje je dvorana u kojoj mogu slaviti Vazam sa svojim učenicima?

¹⁵On će vam pokazati veliku gornju prostoriju opremljenu za gozbu. Ondje nam pripravite!”

¹⁶Učenici odoše u grad i nađoše kao što im je bio Isus kazao i pripraviše Vazam.

¹⁷Kad bi večer, dođe s dvanćstoricom.

¹⁸Kad su bili za stolom i jeli, Isus reče: “Zaista kažem vam: Jedan od vas, koji jede sa mnom, izdat će me.”

¹⁹Ožalošćeni, pitali su ga jedan za drugim: “Da nisam ja?”

²⁰On im odvrati: “Jedan je od vas dvanćstorice, jedan koji umače sa mnom u zdjelu.

²¹Sin čovječji ide, istina, kao što je za njega pisano; ali teško čovjeku koji izda Sina čovječjega! Bolje bi bilo tomu čovjeku da se nije rodio.” "

²²Dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov, razlomi kruh, dade im ga i reče: “Uzmite, ovo je moje tijelo.”

²³Tada uze kalež, zahvali i dade im ga, i pili su svi iz njega.

²⁴Pritom im reče: “Ovo je moja krv, krv saveza koja se prolijeva za mnoge.

²⁵Zaista kažem vam: Više ne ću piti od ovoga trsova roda do onog dana kad ga budem pio posve novoga u Božjem kraljevstvu.”

²⁶Tada otpjevaše hvalospjev i izađoše na Maslinsku goru.

²⁷Tada im Isus reče: “Svi ćete se vi sablazniti zbog mene ove noći. Jer stoji pisano: Udarit ću pastira, onda će se razbježati ovce.

²⁸Ali poslije svojega uskrsnuća ići ću pred vama u Galileju.”

²⁹Petar mu odvrati: “Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja ne ću.”

³⁰Isus mu odvrati: “Zaista kažem ti: Još noćas, prije nego pijetao dva puta zapjeva, tri puta ćeš me zatajiti.”

³¹A on je još revnije uvjeravao: “I ako bih morao poći u smrt s tobom, ne ću te zatajiti.” Tako su tvrdili i svi drugi.

³²Dođoše u predio koji se zvao Getsemani. On reče svojim učenicima: “Sjedite ovdje, dok se pomolim!”

³³Samo uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Tada poče drhtati i plašiti se.

³⁴Reče im: “Žalosna je moja duša do smrti. Ostanite ovdje i bdijte!”

³⁵Tada ode malo dalje, baci se na zemlju ničice i molio se da bi ga mimoišao ovaj čas, ako je moguće.

³⁶”Aba, Oče”, reče, “tebi je sve moguće; uzmi ovaj kalež od mene! Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”"

³⁷Tada dođe i nađe ih gdje spavaju. Reče Petru: “Šimune, ti spavaš? Zar nisi mogao bdjeti ni jednu uru?

³⁸Bdijte i molite se da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, ali je tijelo slabo.”

³⁹Udalji se po drugi put i pomoli se istim riječima.

⁴⁰Kad se vratio, nađe ih opet gdje spavaju. Oči su im bile otežale, i nisu znali što bi mu odgovorili.

⁴¹Dođe po treći put i reče im: “Jednako spavate i počivate? Dosta. Došao je čas. Evo, Sin čovječji bit će predan u ruke grješnicima.

⁴²Ustanite, hajdemo! Evo, moj se izdajnik približio!”

⁴³Dok je još govorio, dođe već Juda, jedan od dvanćstorice, i s njim četa s mačevima i toljagama, po nalogu svećeničkih glavara, pismoznanaca i starješina.

⁴⁴A izdajnik je bio s njima ugovorio znak: “Koga poljubim, taj je. Uhvatite ga i odvedite ga oprezno!”

⁴⁵Kad dođe, odmah pristupi k Isusu, poljubi ga i reče: “Učitelju!”

⁴⁶A oni staviše ruke na njega i uhvatiše ga.

⁴⁷A jedan od onih što su stajali ondje potegnu mač, udari njim slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.

⁴⁸Isus im reče: “Kao na razbojnika izašli ste s mačevima i toljagama da me uhvatite.

⁴⁹Svaki sam dan bio među vama u Hramu i učio, i niste me uhvatili. Ali neka se ispuni Pismo.”

⁵⁰Tada ga svi učenici ostaviše i pobjegoše.

⁵¹A neki mladić, koji je na golu tijelu nosio samo platnenu haljinu, išao je za njim; i uhvatiše ga."

⁵²A on ostavi platnenu haljinu i gol pobježe od njih.

⁵³Odvedoše Isusa k velikomu svećeniku. Tamo su se sabrali svi svećenički glavari, starješine i pismoznanci.

⁵⁴Petar je išao za njim izdaleka, do u dvorište velikoga svećenika. Ondje je sjedio sa slugama uz vatru i grijao se.

⁵⁵Svećenički glavari i sve Veliko vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa, da ga ubiju. Ali ne nađoše nijedno.

⁵⁶Istina, iznesoše mnoge lažne izjave o njemu, ali njihove izjave nisu bile suglasne.

⁵⁷Neki još ustadoše i lažno izjaviše o njemu:

⁵⁸”Mi smo čuli gdje on govori: Ja ću razvaliti ovaj Hram koji je sagrađen čovječjom rukom i u tri dana sagradit ću drugi koji nije načinjen čovječjom rukom.”

⁵⁹Ali ni u tom se nije slagalo njihovo svjedočanstvo.

⁶⁰Tada se diže veliki svećenik, stupi na sredinu i zapita Isusa: “Zar nemaš ništa odvratiti na to što ovi iznose protiv tebe?”

⁶¹On je šutio i nije ništa odgovorio. Opet ga zapita veliki svećenik: “Jesi li ti Mesija, Sin Blagoslovljenoga?”

⁶²A Isus odgovori: “Ja sam; i vidjet ćete Sina čovječjega gdje sjedi s desne Svemogućega i dolazi na nebeskim oblacima.” "

⁶³Tada veliki svećenik razdera svoju haljinu i reče: “čemu trebamo još svjedoke?

⁶⁴čuli ste hulu; što vam se čini?” Oni jednoglasno izjaviše da je zaslužio smrt."

⁶⁵I neki su pljuvali na nj, pokrivali mu lice, udarali ga pesnicama i rugali se: “Proreci!” Sluge su ga udarale po obrazu.

⁶⁶Dok je Petar bio dolje u dvorištu, dođe jedna od sluškinja velikog svećenika.

⁶⁷Kad vidje gdje se Petar grije, pogleda na nj i reče: “I ti si bio s Isusom Nazarećaninom.”

⁶⁸On zataji i reče: “Ne znam i ne razumijem što govoriš.” Tada izađe van u predvorje. I pijetao zapjeva.

⁶⁹I kad ga vidje ondje sluškinja, reče onima što su tamo stajali: “Ovaj je jedan od njih.”

⁷⁰On opet zataji. Malo zatim oni što su okolo stajali rekoše Petru: “Doista si ti jedan od njih jer si Galilejac.”

⁷¹Tada se poče kleti i preklinjati: “Ne znam toga čovjeka o kojem govorite.”

⁷²Odmah zapjeva pijetao po drugi put. I Petar se sjeti riječi koju mu je bio Isus rekao: “Prije nego zapjeva pijetao dva puta, zatajit ćeš me tri puta.” I on proplaka.