Read Biblija (Šarić) Marko 4 Bible Online

Marko 4 - Biblija (Šarić) bible

Marko 4

¹Opet je učio na moru. Veoma veliko mnoštvo naroda skupilo se oko njega. Zato uđe u lađicu i u nju sjede na moru, a sav je narod stajao na obali uz more.

²Učio ih je mnogo u prispodobama i govorio im u svom naučavanju:

³”čujte! Izađe sijač da sije.

⁴Kad je sijao, jedan dio sjemena pade na put i dođoše ptice i pozobaše ga.

⁵Drugi dio pade na kamenito tlo gdje nije bilo mnogo zemlje. Brzo iznikne jer nije ležalo duboko u zemlji.

⁶Ali kad sunce zasja, uvenu i usahnu, jer nije imalo korijena.

⁷Opet drugi dio pade među trnje. Trnje uzraste i zaguši ga, tako da ne donese roda.

⁸Drugi, napokon, pade na dobru zemlju, iznikne, odraste i donese rod, jedno trideseterostruk, jedno šezdeseterostruk, jedno stostruk.”

⁹I zaključi riječima: “Tko ima uši, neka čuje!”

¹⁰Kad je bio sam, zapitaše ga oni koji su bili uz njega s dvanćstoricom za smisao prispodoba.

¹¹Reče im: “Vama je povjerena tajna Božjega kraljevstva. Onima vani sve se iznosi u prispodobama.

¹²Oni će gledati, a ipak ne vidjeti, slušati, a ipak ne će razumjeti, da se kako ne obrate i ne nađu oproštenje.”

¹³Tada nastavi: “Ne razumijete li ove prispodobe? Kako ćete onda razumjeti sve druge?

¹⁴Sijač sije riječ.

¹⁵Jedni stoje uz put na koji je bila posijana riječ. To su oni koji je čuju. A onda odmah dolazi sotona i oduzme riječ koja je bila posijana u njihova srca.

¹⁶Slični su oni što primaju sjeme na kamenito tlo. Oni čuju riječ i odmah je primaju s radošću.

¹⁷Ali ne daju da uhvati korijen, nego su nepostojani. Kad zbog riječi dođe nevolja ili progonstvo, onda odmah posrću.

¹⁸Drugi su oni kojima sjeme padne među trnje. Oni slušaju riječ.

¹⁹Ali svjetske brige, varavo bogatstvo i ostale strasti uvuku se i zaguše riječ, tako da ostane bez roda.

²⁰Koji su napokon posijani na dobru zemlju, to su oni koji slušaju riječ, primaju je u se i donose tridesetorostruk, šezdesetorostruk i stostruk rod.”

²¹Dalje im je govorio: “Uzima li se svjetiljka da se stavi pod posudu ili pod postelju, ili se stavlja na svijećnjak?

²²Jer nije ništa sakriveno što se ne će otkriti, nije ništa tajno što ne će doći na svjetlo.

²³Tko ima uši, neka čuje!”

²⁴Tada nastavi: “Pazite na to što čujete! Mjerom kojom mjerite vama će se mjeriti, i još će vam se dometnuti.

²⁵Jer tko ima, dat će mu se. A tko nema, uzet će mu se i ono što ima.”

²⁶Dalje je govorio: “Kraljevstvo je Božje kao čovjek koji baci sjeme u zemlju.

²⁷Spavao on ili bdio, danju ili noću, sjeme niče i raste, a da on i ne zna kako.

²⁸Sama od sebe donosi zemlja rod: najprije biljku, onda klas, napokon puno zrno u klasu.

²⁹Kad se tada pokaže rod, odmah spremi srp, jer je tu žetva.”

³⁰Dalje je govorio: “S čime da usporedimo Božje kraljevstvo? Kojom da ga prispodobom prikažemo?

³¹Ono je kao gorušično zrno. Kad se sije u zemlju, manje je od sveg drugog sjemena na zemlji.

³²A je li posijano, uzraste i bude veće od svega povrća. Potjera tako velike grane da mogu nebeske ptice boraviti u njegovoj sjeni.”

³³U mnogim takvim prispodobama navješćivao im je riječ kako bi je mogli shvatiti.

³⁴Bez prispodoba im nije govorio. Nasamo je svojim učenicima sve tumačio.

³⁵Podvečer onoga dana reče im: “Prijeđimo na drugu obalu.”

³⁶Otpustiše narod i uzeše njega sa sobom, onako kako je bio u lađici. I druge su lađice išle s njim.

³⁷Tada se podiže silna bura. Valovi su udarali u lađicu, i ona se je već počela puniti vodom.

³⁸A on je spavao otraga u lađici na jastuku. Tada ga probudiše i povikaše: “Učitelju, zar ti ne mariš što ginemo?”

³⁹On ustade, zapovjedi vjetru i reče moru: “Umukni! Budi mirno!” Utihnu vjetar, i nastade velika tišina.

⁴⁰Tada im reče: “Što ste tako plašljivi? Zar još uvijek nemate vjere?”

⁴¹Oni se vrlo uplašiše i rekoše jedan drugome: “Tko je ovaj da ga slušaju i vjetar i more!”