Read Biblija (Šarić) Marko 5 Bible Online

Marko 5 - Biblija (Šarić) bible

Marko 5

¹Dođoše na drugu obalu mora u zemlju Gerazena.

²Kad Isus izađe iz lađice, poteče mu iz kamenih grobova odmah ususret čovjek s nečistim duhom.

³On je stanovao u grobnim spiljama, i nitko ga više nije mogao svezati ni lancima.

⁴Bili su ga već često vezali u okove i lance, ali je svaki put raskinuo lance i izlomio okove. Nitko ga nije mogao ukrotiti.

⁵Neprestano, danju i noću, zadržavao se u kamenim grobovima i u gorama, vikao i udarao se kamenjem.

⁶Kad vidje Isusa izdaleka, potrči, baci se pred njega ničice

⁷i povika iza glasa: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!”

⁸Jer mu je govorio: “Duše nečisti, izađi iz čovjeka!”

⁹Upita ga: “Kako se zoveš?” “Legija mi je ime”, odvrati mu, “jer nas je mnogo.”

¹⁰Usrdno ga je molio da ih ipak ne protjera iz onog kraja.

¹¹Na brijegu je ondje paslo veliko krdo svinja.

¹²Tada ga zamoliše: “Daj da uđemo u svinje!”

¹³On im dopusti. Izađoše nečisti dusi i uđoše u svinje. I krdo, oko dvije tisuće, navali s brijega u more i potopi se u moru.

¹⁴Pastiri pobjegoše odatle i javiše u gradu i po selima. Tada dođoše ljudi da vide što se je bilo dogodilo.

¹⁵Kad dođoše k Isusu i vidješe kako čovjek koji je upravo bio opsjednut od legije (nečistih duhova) sjedi odjeven i zdrave pameti, uplašiše se.

¹⁶Očevici im pripovjediše kako se je bilo dogodilo s opsjednutim i sa svinjama.

¹⁷Tada ga zamoliše da se udalji iz njihova kraja.

¹⁸Kad onda htjede ući u lađicu, zamoli ga onaj koji je bio prije opsjednut da smije ići s njim.

¹⁹Ali mu ne dopusti, nego mu reče: “Idi kući k svojima i pripovijedaj im kako je veliku stvar na tebi učinio Gospodin i kako ti se smilovao.”

²⁰On ode i stane navješćivati u Dekapolisu kako je veliku stvar Isus učinio na njemu. I svi su se divili.

²¹Kad je Isus u lađici opet prešao na drugu obalu, skupi se veliko mnoštvo naroda oko njega. On je bio još kraj mora.

²²Tada dođe jedan od predstojnikâ sinagoge, po imenu Jair. Kad ga je vidio, baci mu se pred noge

²³i vruće ga zamoli: “Kći mi je na umoru. Dođi, stavi na nju ruke da ozdravi i ostane na životu!”

²⁴Isus pođe s njim. Mnogo ga je naroda pratilo i tiskalo se oko njega.

²⁵Među njima je bila žena koja je već dvanćst godina bolovala od istjecanja krvi.

²⁶Mnogo je podnijela kod mnogih liječnika, potrošila je sve što je imala, a ipak nije našla pomoći; samo joj je bivalo sve gore."

²⁷Kad je čula za Isusa, pristupi u mnoštvu naroda njemu straga i dotače se njegove haljine;"

²⁸jer je u sebi govorila: “Ako se samo i dotaknem njegove haljine, ozdravit ću.”

²⁹Odmah presta njezino istjecanje krvi, i osjeti u svom tijelu da je ozdravila od svoje bolesti.

³⁰Isus osjeti da je izašla iz njega sila, okrenu se odmah u mnoštvu i upita: “Tko se dotakao moje haljine?”

³¹Njegovi mu učenici odgovoriše: “Pa vidiš kako se narod tiska oko tebe, i još pitaš: Tko se mene dotakao?”

³²Ali on je pogledao uokolo da opazi onu koja je to učinila.

³³Tada dođe žena uplašena i dršćući, jer je znala što se s njom dogodilo. Pade pred njega ničice i pripovjedi mu sve kako je bilo.

³⁴A on joj reče: “Kćeri, tvoja ti je vjera pomogla. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!”

³⁵Dok je još govorio, dođoše ukućani predstojnika sinagoge i javiše: “Tvoja je kći umrla. Što još dosađuješ Učitelju?”

³⁶Isus je čuo tu riječ i rekao je predstojniku sinagoge: “Ne boj se! Samo vjeruj!”

³⁷I ne dopusti nikome da pođe s njime osim Petru, Jakovu i Ivanu, Jakoljevu bratu.

³⁸Dođoše u kuću predstojnika sinagoge. Tada začu vrevu, plač i jaukanje.

³⁹Uđe i reče prisutnima: “Zašto vičete i plačete? Dijete nije mrtvo; ono samo spava.”"

⁴⁰Tada mu se nasmijaše. A on istjera van sve, te s ocem i majkom djeteta i sa svojim pratiocima uđe u sobu u kojoj je ležalo dijete.

⁴¹Uze dijete za ruku i reče mu: “Talita kum”, što znači: “Djevojko, velim ti, ustani!”

⁴²Odmah je djevojka ustala i hodala. Bilo joj je već dvanćst godina. Tada se začudiše velikim čudom.

⁴³A on im strogo naloži da nitko ne dozna za to. Onda reče neka joj daju jesti.