Read Biblija (Šarić) Marko 6 Bible Online

Marko 6 - Biblija (Šarić) bible

Marko 6

¹Odatle ode i stigne u svoj zavičaj. Pratili su ga njegovi učenici.

²Sljedeće subote učio je u sinagogi. Mnogi su se slušatelji divili Isusovu nauku i pitali su: “Odakle njemu to? Kakva li mu je mudrost dana? Kako se velika čudesa događaju po njegovim rukama!

³Nije li ovo drvodjelja, Marijin sin i Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov brat? Ne stanuju li i njegove sestre ovdje kod nas?” Tako su se sablažnjavali nad njim.

⁴A Isus im reče: “Prorok ne vrijedi nigdje manje negoli u svojemu rodnom gradu, kod svojih rođaka i u svojemu domu.”

⁵Nije ondje mogao učiniti nijednoga čuda, osim što je stavio svoje ruke na nekoliko bolesnika i iscijelio ih.

⁶čudio se je njihovoj nevjeri. Nakon toga je išao po okolnim selima i učio ih.

⁷Potom dozva dvanćstoricu k sebi, posla ih dva i dva i dade im moć nad nečistim duhovima.

⁸Zapovjedi im da ništa sa sobom ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu.

⁹Sandale su smjeli nositi, ali ne oblačiti dvoje haljine.

¹⁰Nadalje im reče: “Kad negdje uđete u kuću, onda ostanite ondje dok ne pođete dalje!

¹¹A gdje vas ne prime i ne poslušaju vas, odanle pođite dalje i otresite prah sa svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih!”

¹²Tada su se zaputili i propovijedali su obraćenje.

¹³Izgonili su mnoge zle duhove, mazali uljem mnoge bolesnike i iscjeljivali ih.

¹⁴Kralj je Herod čuo za njega, jer je njegovo ime bilo u ustima sviju. On reče: “Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih. Zato djeluju u njemu čudesne snage.”

¹⁵Drugi su mislili: “To je Ilija.” Opet drugi: “To je jedan od proroka.”

¹⁶A Herod ostade kod svojega mišljenja: “To je Ivan, komu sam dao odsjeći glavu. On je ustao od mrtvih.”

¹⁷Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa, koju je bio uzeo za ženu.

¹⁸Ivan je naime prekorio Heroda: “Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata.”

¹⁹Zato ga je Herodijada mrzila. Htjela ga je usmrtiti, ali nije mogla,

²⁰jer se Herod bojao Ivana. Poznavao ga je kao čovjeka pravedna i sveta i uzimao ga u zaštitu. Kad ga je slušao, vrlo bi se zbunio, ali ga je ipak rado slušao.

²¹Tada dođe zgodan dan. Herod na svoj rođendan priredi gozbu svojim knezovima, časnicima i prvacima Galileje.

²²Pritom uđe Herodijadina kći i plešući ugodi Herodu i njegovim gostima. I kralj reče djevojci: “Traži od mene što hoćeš i dat ću ti.”

²³I zakle joj se: “Dat ću ti štogod zatražiš od mene, makar bila polovina mojega kraljevstva.”

²⁴Ona izađe i upita svoju majku: “Što da zatražim?” Ova odgovori: “Glavu Ivana Krstitelja.”

²⁵Ona uđe brzo kralju i zaiska: “Hoću da mi daš odmah na tanjuru glavu Ivana Krstitelja.”

²⁶To zbuni kralja. Ali zbog zakletve i gostiju ne htjede je odbiti.

²⁷I odmah posla kralj stražara i zapovjedi da donesu Ivanovu glavu.

²⁸On ode i odsiječe mu glavu u tamnici. I donese njegovu glavu na tanjuru i dade je djevojci, a djevojka je dade svojoj majci.

²⁹Kad to saznaše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo i pokopaše ga.

³⁰Apostoli se opet nađoše kod Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali.

³¹Tada im Isus reče: “Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!” Bilo je naime mnogo onih koji su neprestano dolazili i odlazili i nisu imali kad ni jesti.

³²Tada odoše u lađici na samotno mjesto da budu sami.

³³Ali su ih mnogi vidjeli gdje odlaze i pogodili su njihovu namjeru. Tada pohrliše pješice tamo iz sviju gradova i još ih prestigoše.

³⁴Kad izađe na kopno, vidje veliko mnoštvo naroda i sažali se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira, i poče ih dugo učiti.

³⁵Kad je bilo već kasno, pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: “Ovo je mjesto pusto i vrijeme je već poodmaklo.

³⁶Pusti, zato, da ljudi odu. Neka idu u okolne zaselke i sela da kupe sebi što za jelo.”

³⁷On im odvrati: “Vi im dajte jela!” Odvratiše mu: “Trebamo li poći i kupiti kruha za dvjesta denara te im dati da blaguju?”

³⁸On ih upita: “Koliko imate kruhova? Idite i vidite!” Oni vidješe i rekoše: “Pet i dvije ribe.”

³⁹Tada im zapovjedi da ih posjednu sve u skupine po zelenoj travi.

⁴⁰Posjedaše u skupine po sto i po pedeset.

⁴¹I uze Isus onih pet kruhove i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče blagoslov. Tada razlomi kruhove i davaše ih učenicima da stavljaju pred njih. I dvije ribe dade da se razdijele svima.

⁴²Svi su jeli i nasitili se.

⁴³A nakupili su još dvanćst košarica, punih komada, a također i nešto od riba.

⁴⁴A bilo je pet tisuća muškaraca što su bili jeli od onih kruhova.

⁴⁵Isus odmah prisili svoje učenike da uđu u lađicu i da idu naprijed na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti narod.

⁴⁶Kad je otpustio narod, uziđe na goru da se pomoli.

⁴⁷Bilo je već uvečer. Lađica se je nalazila nasred mora, a on sam na zemlji.

⁴⁸Tada vidje gdje se muče veslajući, jer su imali protivan vjetar. Oko četvrte noćne ure dođe Isus k njima po moru i htio ih je mimoići.

⁴⁹Kad ga oni tako vidješe gdje ide po moru, pomisliše da je sablast pa stanu vikati,

⁵⁰jer ga svi vidješe i preplašiše se. A on odmah progovori s njima i reče: “Budite hrabri! Ja sam, ne bojte se!”

⁵¹I uđe k njima u lađicu, i utiša vjetar. Tada su oni bili posve izvan sebe od čuđenja.

⁵²Još naime nisu shvatili ono o kruhovima jer im je srce bilo otvrdnulo.

⁵³Prijeđoše prijeko na zemlju i dođoše u Genezaret. Ondje pristadoše.

⁵⁴Kad izađoše iz lađice, ljudi Isusa odmah prepoznaše.

⁵⁵Oni su protrčali, sav onaj kraj, i donosili su na posteljama bolesnike tamo gdje bi čuli da je on.

⁵⁶I gdje je samo stupio u koje selo, u koji grad, ili u koji zaselak, smještali bi tamo bolesnike na slobodna mjesta i molili bi da se barem dotaknu skuta njegove haljine. I ozdravljali su svi koji su ga se dotakli.