Read Biblija (Šarić) Luka 1 Bible Online

Luka 1 - Biblija (Šarić) bible

Luka 1

¹Već su mnogi poduzeli pisanje izvještaja o događajima što su se zbili među nama,

²onako kako nam predadoše prvotni očevici i sluge riječi.

³Tako i ja namislih pomno ispitati sve događaje od prvih početaka i po redu ih napisati tebi, plemeniti Teofile,

⁴da se mogneš osvjedočiti o pouzdanosti nauka u kojem si bio poučen.

⁵U dane Heroda, judejskog kralja, živio je neki svećenik po imenu Zaharija, iz svećeničkog roda Abije. Njegova je žena vukla lozu iz Aronova roda i zvala se Elizabeta.

⁶Bili su oboje pravedni pred Bogom i živjeli su besprijekorno u svim Gospodnjim zapovijedima i uredbama.

⁷A bili su bez djece, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili već poodmakli u godinama.

⁸Kad je jedanput njegov svećenički red bio na redu te je on vršio pred Bogom svetu službu,

⁹zapade ga ždrijebom po svećeničkom običaju da ide u Gospodnji hram i prinese kâd.

¹⁰A sav je narod u vrijeme kađenja stajao vani i molio se.

¹¹Tada mu se ukaza Gospodnji anđeo s desne strane kadionoga žrtvenika.

¹²Kad ga Zaharija vidje, uplaši se i obuze ga strah.

¹³A anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Tvoja je molitva uslišana: Elizabeta, tvoja žena, rodit će ti sina! Nadjeni mu ime Ivan.

¹⁴Imat ćeš radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju.

¹⁵Jer će biti velik pred Gospodinom. Vina i jaka pića ne će piti, i već u majčinoj utrobi napunit će se Duhom Svetim.

¹⁶Mnoge od Izrćlove djece obratit će Gospodinu, njihovu Bogu.

¹⁷On će ići pred Gospodinom u Ilijinu duhu i sili da obrati srca otaca k djeci, da nepokorne privede k umnosti pravednika i da tako pripravi Gospodinu spreman narod.”

¹⁸Zaharija odvrati anđelu: “Po čemu ću to znati? Jer sam ja star i moja je žena poodmakla u godinama.”

¹⁹Anđeo mu odvrati: “Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu vijest.

²⁰A jer nisi povjerovao mojim riječima, što će se ispuniti u svoje vrijeme, ti ćeš zanijemiti i ne ćeš moći govoriti do dana kad će se to zbiti.”

²¹Narod je čekao Zahariju, i čudio se što se tako dugo zadržao u Hramu.

²²Kad je izašao, nije im mogao progovoriti riječi. Tada su znali da je morao imati u Hramu kakvo ukazanje. On im je davao znakove, budući da je ostao nijem.

²³čim se navršiše dani njegove službe, vrati se kući.

²⁴Poslije tih dana zače njegova žena Elizabeta. Krila se je pet mjeseci i govorila:

²⁵”Tako mi učini Gospodin: On u ove dane milostivo skide s mene moja sramotu pred ljudima.”

²⁶U šestom mjesecu bi poslan anđeo Gabriel u galilejski grad koji se zove Nazaret,

²⁷k djevici zaručenoj s mužem komu je bilo ime Josip, iz Davidove kuće. Ime je djevici bilo Marija.

²⁸Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom.”

²⁹Na te se riječi ona uplaši i pomisli što treba značiti ovaj pozdrav.

³⁰Anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga!

³¹Ti ćeš začeti i roditi sina. Nadjeni mu ime Isus!

³²On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova oca Davida.

³³On će vladati nad Jakovljevim domom uvijeke, i njegovu kraljevstvu ne će biti kraja.”

³⁴Marija reče anđelu: “Kako će se to dogoditi kad ja ne poznajem muža?”

³⁵Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti će doći na tebe, i sila Svevišnjega će te osjeniti. Zato će se i Sveto što će se roditi od tebe zvati Sin Božji.

³⁶I Elizabeta, tvoja rođakinja, u svojoj starosti zače sina, i ona koju zovu nerotkinjom broji već šesti mjesec.

³⁷Jer Bogu nije nemoguća nijedna stvar.”

³⁸Tada reče Marija: “Evo, ja sam Gospodnja službenica; neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje. "

³⁹U one dane ustade Marija i otiđe brzo u planinu, u jedan judejski grad.

⁴⁰Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.

⁴¹čim je Elizabeta čula Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi i Elizabeta se napuni Duhom Svetim.

⁴²Ona povika jakim glasom: “Blagoslovljena si ti među ženama, i blagoslovljen je plod tvoje utrobe!

⁴³Otkud meni ta milost da mati mojega Gospodina dolazi k meni?

⁴⁴Jer evo, čim je tvoj pozdrav odjeknuo u mojim ušima, zaigra dijete od radosti u mojoj utrobi.

⁴⁵Blažena ona koja je povjerovala da će se ispuniti što joj je kazao Gospodin.”

⁴⁶Tada Marija reče: “Veliča moja duša Gospodina,

⁴⁷i moj se duh raduje u Bogu, mojemu Spasitelju,

⁴⁸jer je pogledao na svoju poniznu službenicu; zato će me odsad blaženom zvati svi naraštaji. "

⁴⁹Velike je stvari učinio na meni Moćni. Njegovo je ime sveto,

⁵⁰njegovo milosrđe traje od koljena do koljena onima koji ga se boje.

⁵¹Moćno upravlja njegova ruka. Uništi srca puna oholosti.

⁵²Silnike obori s prijestolja, a ponizne podiže.

⁵³Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.

⁵⁴Zauzeo se za Izrćla, svoga slugu, sjećajući se svoga milosrđa

⁵⁵prema Abrahamu i njegovim potomcima dovijeka, kao što je obećao našim ocima.”

⁵⁶Marija ostade kod nje oko mjesec dana. Tada se vrati kući.

⁵⁷Elizabeti se navršiše njezini dani, i rodi sina.

⁵⁸Njezini susjedi i rođaci čuli su da joj je Gospodin iskazao veliku milost, i radovali su se s njom.

⁵⁹Osmoga dana dođoše da obrežu dječaka i htjedoše ga nazvati imenom njegova oca Zaharije.

⁶⁰Ali njegova mati odvrati: “Ne, neka se zove Ivan!”

⁶¹Rekoše joj: “Ali nitko u tvojoj rodbini nema toga imena.”

⁶²I pitali su znakovima njegova oca, kako bi on htio da ga nazovu.

⁶³On zatraži pisaću tablicu i napisa na njoj riječi: “Ivan je njegovo ime.” Svi se tomu začudiše.

⁶⁴U isti čas mu se otvoriše usta i njegov se jezik razriješi. Mogao je govoriti i slavio je Boga.

⁶⁵Tada dođe strah na sve koji su boravili u blizini, i po svem judejskom gorju govorilo se o svim tim događajima.

⁶⁶Svi koji su to čuli razmišljali su o tom u srcu i govorili: “Što će biti od ovoga djeteta?” Jer je Gospodnja ruka bila s njime.

⁶⁷Zaharija, njegov otac, napuni se Duhom Svetim i reče proročke riječi:

⁶⁸”Blagoslovljen neka je Gospodin, Izrćlov Bog! On pohodi svoj narod, pripravi mu otkup.

⁶⁹Rog spasenja podiže za nas u kući svojega sluge Davida:

⁷⁰Spasenje od naših neprijatelja i iz ruke svih naših mrzitelja,

⁷¹kao što je od davnine obećao na usta svetih proroka.

⁷²Tako se htjede smilovati našim ocima i spomenuti se svoga svetoga saveza,

⁷³zakletve kojom je prisegao Abrahamu, našemu ocu: da će nam dati

⁷⁴da se izbavimo iz ruke neprijateljâ, da mu služimo bez straha

⁷⁵u svetosti i pravednosti sve dane svojega života.

⁷⁶Dijete moje, ti ćeš se zvati prorok Svevišnjega. Ići ćeš pred Gospodinom da mu pripraviš putove,

⁷⁷da doneseš vijest spasenja njegovu narodu u oproštenju njegovih grijeha

⁷⁸po dubokom milosrđu našega Boga. Pohodio nas je istok s visine

⁷⁹da obasja one koji sjede u noći i u smrtnoj sjeni, da uputi naše korake na put mira.”

⁸⁰Dječak je rastao i jačao u duhu. Živio je u pustinji do onoga dana kad se pokazao pred Izrćlom.