Read Biblija (Šarić) Luka 11 Bible Online

Luka 11 - Biblija (Šarić) bible

Luka 11

¹Jednom se molio na nekom mjestu. Kad je završio, zamoli ga jedan od njegovih učenika: “Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike.”

²Tada im on reče: “Kad molite, govorite: Oče, neka se sveti tvoje ime! Neka dođe tvoje kraljevstvo!

³Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!

⁴Oprosti nam naše grijehe; jer i mi opraštamo svojim dužnicima! I ne uvedi nas u napast!” "

⁵Tada nastavi: “Netko od vas ima prijatelja. K njemu ode u ponoć i rekne mu: Prijatelju, pozajmi mi tri kruha!

⁶Došao mi je prijatelj s puta, i nemam mu što postaviti.

⁷A on mu iznutra odgovori: Ne uznemiruj me! Vrata su već zatvorena i djeca su sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dam.

⁸Kažem vam: Ako i ne ustane da mu da zato što mu je prijatelj, ali zbog njegova dosađivanja ustat će i dat će mu što treba.

⁹I ja vama kažem: Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se."

¹⁰Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se."

¹¹Ako netko od vas zamoli svoga oca kruh, dadne li mu možda kamen? I ako zamoli ribu, dade li mu mjesto ribe zmiju?

¹²Ili ako zamoli jaje, dade li mu onda škorpiona?

¹³Kad dakle vi, koji ste zli, znate svojoj djeci davati dobre darove, koliko će više nebeski Otac dati Duha Svetoga onima koji ga za to mole!”

¹⁴On izagna đavla koji je bio nijem. Kad je đavao izašao, mogao je nijemi govoriti. Svijet se je tomu divio.

¹⁵A neki od njih rekoše: “Izgoni đavle samo po Beelzebulu, đavolskom poglavici.”

¹⁶Drugi su ga kušali i tražili od njega znak s neba.

¹⁷A on je prozreo njihove misli i rekao im: “Svako kraljevstvo koje je samo u sebi nesložno, raspadne se, i jedna kuća se obori na drugu.

¹⁸I ako je sotona nesložan sam u sebi, kako će se održati njegovo kraljevstvo? Jer kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle.

¹⁹Ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih onda izgone vaši sinovi? Zato će vam oni biti suci.

²⁰A ako ja prstom Božjim izgonim đavle, onda je došlo k vama Božje kraljevstvo.

²¹Ako jaki naoružani čuva svoj dvor, onda je njegovo imanje sigurno.

²²Ako li ga napadne jači i nadvlada ga, onda mu uzme oružje u koje se je uzdao i razdijeli što je zaplijenio.

²³Tko nije sa mnom, protiv mene je; tko ne sabire sa mnom, rasipa. "

²⁴Kad nečisti duh izađe iz čovjeka, luta kroz puste goleti i traži sebi počivalište. Ne nađe li ga, rekne: Vratit ću se u svoju kuću iz koje sam izašao.

²⁵I dođe i nađe je lijepo pometenu i ukrašenu.

²⁶Tada ode i dovede još sedam drugih duhova koji su gori od njega. Oni uđu i nastane se ondje. I takvu čovjeku posljednje stanje bude gore od prvoga.”

²⁷Dok je tako govorio, povika mu neka žena iz naroda: “Blažena utroba koja te nosila i prsa koja su te dojila!”

²⁸A on reče: “Jest, ali su još blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i drže je!”

²⁹Kad se je mnoštvo naroda sakupljalo, reče: “Rod je ovaj zao rod. Traži znak. Ali mu se ne će dati drugi znak osim znaka Jone.

³⁰Kao što je naime Jona postao znak Ninivljanima, tako će i Sin čovječji biti ovome rodu.

³¹Kraljica Juga dignut će se na sudu s ljudima ovoga roda i osudit će ih. Jer je došla s kraja svijeta da sluša Salomonovu mudrost. A ovdje je više nego Salomon!

³²Ninivljani će se dignuti na sudu s ovim rodom i osudit će ga. Jer su se obratili na Jonino propovijedanje. A ovdje je više nego Jona!

³³Nitko ne pali svjetiljke i ne stavlja je u kut ili pod posudu. Nego je stavlja na svijećnjak, da svi koji ulaze vide svjetlost.

³⁴Tvoje oko je svjetiljka tvome tijelu. Je li tvoje oko zdravo, cijelo tvoje tijelo ima svjetlost. A je li bolesno, tvoje je tijelo u tami.

³⁵Pripazi dakle da svjetlost u tebi ne bude tama!

³⁶Ako je sve tvoje tijelo u svjetlu, i nijedan dio nije u tami, onda je sve posve u svjetlu, kao kad te svjetiljka obasjava svojim sjajem.”

³⁷Dok je još govorio, zamoli ga neki farizej da objeduje u njega. Ode tamo i sjede za stol.

³⁸Kad vidje farizej da se on ne opra prije objeda, začudi se.

³⁹Tada mu reče Gospodin: “Vi farizeji držite čašu i zdjelu izvana čistom, a iznutra ste puni grabežljivosti i nepravednosti.

⁴⁰Bezumnici, nije li onaj koji je stvorio vanjštinu, stvorio i nutrinu?

⁴¹Dajte radije ono što je unutra kao milostinju, onda vam je sve čisto.

⁴²Ali teško vama, farizeji! Vi dajete desetinu od metvice, od rute i od svakoga povrća, a ne marite za Božju pravdu i ljubav. Jedno treba činiti, a drugo ne propustiti.

⁴³Teško vama, farizeji! Vi volite počasno mjesto u sinagogama i hoćete da vas pozdravljaju na javnim mjestima.

⁴⁴Teško vama, vi ste kao grobovi što se ne raspoznaju, preko kojih ljudi gaze, a da ne znaju!”

⁴⁵Neki zakonoznanac mu odvrati: “Učitelju, tim riječima sramotiš i nas.”

⁴⁶Tada on reče: “Teško i vama, zakonoznanci! Vi tovarite na ljude preteška bremena, a sami se prstom ne dotaknete tih bremena.

⁴⁷Teško vama! Vi gradite nadgrobne spomenike prorocima, a vaši su ih oci poubijali.

⁴⁸Tako svjedočite i odobravate djela svojih otaca. Oni ih poubijaše, a vi im podižete spomenike.

⁴⁹Zato i reče Božja mudrost: Poslat ću im proroke i vjesnike; od njih će jedne pobiti, druge progoniti."

⁵⁰Tako će od ovog roda biti tražen račun za krv svih proroka, što je bila prolivena od postanka svijeta:

⁵¹počevši od krvi Abelove do Zaharijine koji je bio smaknut među žrtvenikom i Hramom. Da, kažem vam: bit će tražen račun od ovog roda!

⁵²Teško vama, zakonoznanci! Vi oduzeste ključ spoznaje. Sami ne uđoste, a zapriječiste onima koji htjedoše ući.”

⁵³Kad je on odande odlazio, navališe žestoko na njega pismoznanci i farizeji i obasuše ga mnogim pitanjima.

⁵⁴Pritom su vrebali na njega, da uhvate koju izjavu iz njegovih usta.