Read Biblija (Šarić) Luka 14 Bible Online

Luka 14 - Biblija (Šarić) bible

Luka 14

¹Kad on jedne subote dođe na objed u kuću nekoga uglednog farizeja, promatrali su ga pozorno.

²Tada stade pred njega neki čovjek koji je imao vodenu bolest.

³Isus upita zakonoznance i farizeje: “Je li dopušteno iscjeljivati u subotu ili nije?”

⁴Oni su šutjeli. Tada ga dotakne, iscijeli ga i otpusti.

⁵Onda im reče: “Tko od vas, ako mu sin ili magarac padne u jamu, odmah ga ne izvadi, pa i u subotu?”

⁶Na to mu ne mogoše ništa odgovoriti.

⁷Kad je spazio kako su pozvani birali sebi prva mjesta, kaza im ovu prispodobu:

⁸”Kad te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto! Mogao bi tko odličniji od tebe biti među pozvanima,

⁹i tvoj i njegov gostoprimac mogao bi doći i reći ti: Podaj mjesto ovome! Tada bi, postiđen, morao zauzeti posljednje mjesto.

¹⁰Nego, kad te tko pozove, idi i sjedi na posljednje mjesto! Tada će doći tvoj gostoprimac i reći ti: Prijatelju, pomakni se naviše! To će ti biti na čast pred svima koji sjede s tobom za stolom.

¹¹Jer svaki koji se uzvisi, ponizit će se, a tko se ponizi, uzvisit će se.”

¹²A gostoprimcu reče: “Kad pozivaš na objed ili večeru, onda ne zovi svojih prijatelja ni svoje braće, rođaka ili bogatih susjeda; inače pozovu i oni tebe i vrate ti!"

¹³Nego kad pozivaš na gozbu, pozovi prosjake, sakate, hrome i slijepe!

¹⁴Blago onda tebi! Jer ti oni ne mogu vratiti, ali će ti se vratiti o uskrsnuću pravednih.”

¹⁵Kad je to čuo jedan od onih što su bili zajedno za stolom, reče mu: “Blago onome koji blaguje u Božjemu kraljevstvu!”

¹⁶Tada mu on reče: “Neki čovjek zgotovi veliku gozbu i pozva na nju mnoge.

¹⁷Kad bi vrijeme gozbi, posla svojega slugu da kaže pozvanima: Dođite, sve je već gotovo!

¹⁸Tada se počeše izgovarati svi redom. Prvi mu reče: Kupio sam polje i moram poći da ga vidim. Molim te, ispričaj me!

¹⁹Drugi reče: Kupio sam pet jarmova volova i idem da ih pogledam. Molim te, ispričaj me!

²⁰Treći reče: Oženio sam se i zato ne mogu doći.

²¹Sluga se vrati i to kaza svome gospodaru. Tada se razljuti domaćin i zapovjedi svome sluzi: Idi brzo van na ceste i gradske ulice i dovedi ovamo prosjake i sakate, slijepe i hrome!

²²Sluga javi: Gospodaru, zapovijed je tvoja izvršena, ali još ima mjesta.

²³Tada reče gospodar sluzi: Izađi na seoske putove i među ograde, te natjeraj neka dođu, da mi se napuni kuća.

²⁴A kažem vam: Od onih ljudi koji su bili pozvani ne će nijedan okusiti moje gozbe.”

²⁵Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim. Tada se on obazre i reče im:

²⁶”Ako tko dođe k meni, a ne mrzi oca i majke, žene, djece, braće i sestara, da, i samoga sebe, ne može biti moj učenik.

²⁷Tko ne nosi svojega križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.

²⁸Kad jedan od vas hoće da gradi kulu, ne sjedne li najprije i ne proračuna li troškove, ima li sredstava za završetak?

²⁹Kad bi naime postavio temelj, a poslije ne bi mogao dovršiti gradnje, svi koji bi to vidjeli, rugali bi mu se

³⁰i govorili: Ovaj je čovjek počeo graditi i nije mogao dovršiti.

³¹Ili kad koji kralj hoće zaratiti s drugim kraljem, ne sjedne li najprije i ne promisli može li s deset tisuća ljudi izaći protiv onoga koji na njega dolazi s dvadeset tisuća?

³²Ako ne može, onda pošalje izaslanike, dok je onaj još daleko, i moli da se mirno nagode.

³³Tako i nijedan od vas koji se ne odreče svega što ima, ne može biti moj učenik.

³⁴Sol je nešto dobro. Ali ako sol obljutavi, čim da se ona posoli?

³⁵Niti se može upotrijebiti za zemlju, niti za gnoj. Baca se napolje. Tko ima uši da čuje, neka čuje!”