Read Biblija (Šarić) Luka 22 Bible Online

Luka 22 - Biblija (Šarić) bible

Luka 22

¹Približavao se blagdan beskvasnih kruhova koji se zove Vazam.

²Svećenički glavari i pismoznanci mislili su o tome kako bi mogli Isusa ubiti. A bojali su se naroda.

³Tada uđe sotona u Judu koji se zvao Iškariotski i koji je bio jedan iz broja dvanćstorice.

⁴On ode i stade pregovarati sa svećeničkim glavarima i nadstojnicima kako da im ga izda.

⁵Oni se obradovaše tomu i obećaše da će mu dati novaca.

⁶On obeća i stade tražiti zgodnu priliku da im ga preda, a da ne upadne u oči narodu.

⁷Dođe dan beskvasnih kruhova na koji je trebalo žrtvovati vazmeno janje.

⁸Tada posla Isus Petra i Ivana i naloži im: “Idite i pripravite nam vazmeno, da ga blagujemo!”

⁹Oni ga upitaše: “Gdje da ga pripravimo?”

¹⁰On im odgovori: “Kad dođete u grad, srest će vas čovjek koji nosi vodu u krčagu. Idite za njim u kuću u koju on uđe pa

¹¹kažite domaćinu: Učitelj te pita: Gdje je gostinjska prostorija u kojoj mogu održati vazmenu gozbu sa svojim učenicima?

¹²On će vam pokazati veliku gornju prostoriju, sagovima prostrtu. Ondje pripravite!”

¹³Oni odoše i nađoše kako im je bio kazao, i pripraviše vazmenu gozbu.

¹⁴U određeni čas sjede Isus za stol i apostoli s njim.

¹⁵On im reče: “Vrlo sam želio ovu vazmenu gozbu održati s vama, prije nego podnesem muku.

¹⁶Jer vam kažem: Ne ću je više jesti, dok se ne dovrši u Božjem kraljevstvu.”

¹⁷Tada uze čašu, zahvali i reče: “Uzmite je i razdijelite među sobom!

¹⁸Jer vam kažem: Odsad ne ću više piti od trsova roda, dok ne dođe Božje kraljevstvo.”

¹⁹Onda uze kruh, zahvali, razlomi ga i dade im ga govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se predaje za vas. Ovo činite u spomen na mene!”

²⁰Isto tako uze poslije večere čašu i reče: “Ova čaša Novi je savez u mojoj krvi koja se prolijeva za vas.

²¹Ali evo, ruka mog izdajnika je sa mnom na stolu.

²²Sin čovječji ide, doduše, kao što je određeno; ali teško čovjeku koji ga izdaje!”"

²³Tada oni stadoše jedan drugoga pitati tko je od njih koji bi to mogao učiniti.

²⁴Nastade također prepirka među njima o tome tko je od njih najveći.

²⁵On im reče: “Kraljevi neznabožačkih naroda njihovi su gospodari, i njihovi vladaoci nazivaju se dobrotvori.

²⁶Vi ne postupajte tako: Nego tko je najveći među vama, neka bude kao najmanji, starješina kao sluga.

²⁷Jer tko je veći: Koji sjedi za stolom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za stolom? A ja sam među vama kao sluga.

²⁸Vi ste u mojim kušnjama ustrajali sa mnom.

²⁹Zato ostavljam vama kraljevstvo kao što je moj Otac ostavio meni.

³⁰Vi ćete u mome kraljevstvu jesti i piti za mojim stolom i sjediti na prijestoljima i suditi dvanćst Izrćlovih plemena.”

³¹”Šimune, Šimune! Evo, sotona zatraži da vas smije rešetati kao pšenicu.

³²A ja sam molio za tebe, da se tvoja vjera ne pokoleba. Zato ti, kad se obratiš, počni utvrđivati svoju braću!”

³³On mu odvrati: “Gospodine, spreman sam s tobom ići u tamnicu i u smrt.”

³⁴A on odvrati: “Petre, kažem ti: Još danas, prije nego zapjeva pijetao, triput ćeš zanijekati da me poznaješ.”

³⁵Dalje im reče: “Kad vas poslah bez kese, bez torbe, bez obuće, je li vam što nedostajalo?” “Nije” odgovoriše oni.

³⁶”Ali sad”, nastavi on, “koji ima kesu, neka je uzme sa sobom, isto tako svoju torbu. Tko to nema, neka proda svoj plašt i kupi za to mač!

³⁷Jer vam kažem: Na meni se još mora ispuniti riječ Pisma: On je ubrojen među zločince. Tako se na meni ispunjava sve što je zapisano.”

³⁸Tada viknuše oni: “Gospodine, evo, ovdje dva mača!” A on im odvrati: “Dosta je.”

³⁹Tada izađe i ode, po svom običaju, na Maslinsku goru. Za njim su pošli njegovi učenici.

⁴⁰Kad dođe tamo, reče im: “Molite se da ne padnete u kušnju!”

⁴¹Udalji se od njih koliko se može kamenom dobaciti, klekne na koljena i pomoli se:

⁴²”Oče, ako hoćeš, uzmi ovu čašu od mene! Ali ne moja, nego neka bude tvoja volja!”

⁴³Tada mu se ukaza anđeo s neba i okrijepi ga.

⁴⁴Kad ga je napala smrtna tjeskoba, molio se još usrdnije. Njegov je znoj bio kao kaplje krvi što su tekle na zemlju.

⁴⁵Diže se od molitve i pođe k svojim učenicima, ali ih nađe gdje spavaju od žalosti.

⁴⁶Tada im reče: “Što spavate? Ustanite i molite se da ne padnete u kušnju!”

⁴⁷Dok je još govorio, pojavi se četa. Juda, jedan od dvanćstorice, išao je pred njom. On pristupi k Isusu i poljubi ga.

⁴⁸Isus mu reče: “Juda, poljupcem izdaješ Sina čovječjega?”

⁴⁹Kad njegovi pratioci vidješe što će biti, viknuše: “Gospodine, da udarimo mačem?”

⁵⁰I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.

⁵¹A Isus reče: “Pustite! Ne dalje!” Tada se dotače uha i iscijeli ga.

⁵²A svećeničkim glavarima, nadstojnicima hramske straže i starješinama što su bili došli na nj, Isus reče: “Kao na razbojnika izađoste s mačevima i toljagama.

⁵³Danomice sam bio kod vas u Hramu, i niste stavili ruke na mene. Ali je ovo vaš čas i vlast tame.”

⁵⁴Tada ga uhvatiše i odvedoše u kuću velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka.

⁵⁵Nasred dvorišta naložili su vatru i posjedali naokolo. I Petar sjede među njih.

⁵⁶Kako je on tako sjedio u svjetlu ognja, vidje ga jedna sluškinja, upre pogled u njega i reče: “I ovaj je bio s njim.”

⁵⁷On zanijeka i reče: “Ženo, ne poznajem ga.”

⁵⁸Malo zatim ugleda ga drugi i reče: “I ti si jedan od njih.” Petar odvrati: “čovječe, nisam.”

⁵⁹Oko jednu uru kasnije ustvrdi opet drugi: “Zaista, i ovaj je bio s njim, jer je Galilejac.”

⁶⁰Petar odvrati: “čovječe, ne znam što govoriš.” Odmah, dok je on još govorio, zapjeva pijetao.

⁶¹Tada se obazre Gospodin i pogleda Petra. I Petar se sjeti Gospodinove riječi koju mu je kazao: “Još prije nego danas zapjeva pijetao, triput ćeš me zatajiti.”

⁶²Izađe napolje i stade gorko plakati.

⁶³Ljudi koji su Isusa držali zarobljena rugali su mu se i zlostavljali ga.

⁶⁴Pokrili su mu oči i govorili: “Proreci tko je koji te udari!”

⁶⁵Još su mnoge druge uvrede izricali protiv njega.

⁶⁶Kad osvanu dan, sabraše se narodne starješine, svećenički glavari i pismoznanci i dadoše ga odvesti u svoju skupštinu. Oni rekoše: “Ako si ti Mesija, kaži nam!”

⁶⁷On im odvrati: “Ako vam kažem, ne ćete mi vjerovati;"

⁶⁸ako vas upitam, ne ćete mi odgovoriti.

⁶⁹Ali odsad će Sin čovječji sjediti s desne strane svemogućega Boga.”

⁷⁰Tada svi rekoše: “Ti si dakle Sin Božji?” On odgovori: “Da, jesam!”

⁷¹Tada povikaše: “Što trebamo još svjedočanstvo? Jer sami čusmo iz njegovih vlastitih usta.”