Read Biblija (Šarić) Luka 24 Bible Online

Luka 24 - Biblija (Šarić) bible

Luka 24

¹Prvoga dana tjedna otiđoše one vrlo rano na grob s mirisima što su ih bile pripravile.

²Nađoše kamen od groba odvaljen

³i uđoše unutra. Ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa.

⁴Dok su one zbog toga bile posve zbunjene, gle, dva čovjeka stadoše pred njih u sjajnim haljinama.

⁵Od straha oboriše pogled na tlo. A oni im rekoše: “Što tražite živoga među mrtvima?

⁶On nije ovdje, nego je uskrsnuo. Sjetite se kako vam reče kad je još bio u Galileji:

⁷Sin čovječji treba biti predan u ruke grješnika i raspet, ali će treći dan uskrsnuti.”

⁸Tada se sjetiše njegovih riječi.

⁹Vratiše se s groba i javiše sve to jedanćstorici i svima ostalim.

¹⁰Bile su to: Marija Magdalena, Ivana, Marija, Jakovljeva mati, i još druge s njima koje tu vijest donesoše apostolima.

¹¹A njihove riječi učiniše im se kao brbljarije, i ne povjerovaše im.

¹²Ali Petar ustade i pohrli na grob. Kad se sagnuo, vidje samo platno gdje leži. Pun čuđenja nad tim ode kući.

¹³Još isti dan putovala su dvojica od njih u selo po imenu Emaus koje je bilo udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija.

¹⁴Oni su razgovarali među sobom o svemu što se bilo dogodilo.

¹⁵Dok su tako razgovarali i raspravljali među sobom, približi im se sam Isus, i išao je s njima.

¹⁶Ali njihove su oči bile zastrte te ga ne prepoznaše.

¹⁷On im reče: “Kakav je to razgovor što ga vodite među sobom na putu?” Tada se žalosni zaustaviše.

¹⁸Jedan, po imenu Kleofa, odgovori mu: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu koji ne zna što se ondje dogodilo ovih dana?”

¹⁹On ih upita: “Što?” Odvratiše mu: “To o Isusu Nazarećaninu. On je bio prorok, silan na djelu i riječi pred Bogom i svim narodom.

²⁰Naši svećenički glavari i prvaci predadoše ga da bude osuđen na smrt, i razapeše ga.

²¹A mi smo se nadali da će on izbaviti Izrćla. I nakon svega toga ovo je danas treći dan kako se to dogodilo.

²²I neke su nas od naših žena zbunile. One su bile rano ujutro na grobu,

²³ali ne nađoše njegova tijela. Dođoše govoreći da su im se ukazali anđeli koji da su rekli da on živi.

²⁴Neki od naših otiđoše tad na grob i nađoše onako kako su žene bile kazale; ali njega samoga ne vidješe.” "

²⁵Tada im on reče: “O, bezumni i sporoga srca za vjeru u sve što su navješćivali proroci!

²⁶Zar nije trebao Mesija to trpjeti i tako ući u svoju slavu?”

²⁷I počevši od Mojsija i svih proroka, protumačio im je što stoji pisano o njemu u svim Pismima.

²⁸Tako se približiše selu u koje su išli. On se učinio kao da hoće ići dalje.

²⁹A oni su ga nagovarali: “Ostani s nama! Brzo će večer. Dan se već nagnuo.” Tada svrati k njima.

³⁰Dok je s njima bio za stolom, uze kruh, izreče nad njim blagoslov, prelomi ga i pruži im ga.

³¹Tada im se otvoriše oči, i prepoznaše ga. A njega nestade ispred njihovih očiju.

³²I oni rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo naše srce u nama kad je govorio s nama putem i tumačio nam Pismo?”

³³Još istog časa ustadoše, vratiše se u Jeruzalem i nađoše jedanćstoricu zajedno i one koji su bili s njima.

³⁴Oni rekoše: “Gospodin je zaista uskrsnuo i ukazao se Šimunu.”

³⁵A ovi pripovjediše što se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali po lomljenju kruha.

³⁶Dok su oni još govorili o tom, stade Isus među njih i reče im: “Mir s vama!”

³⁷Od tjeskobe i straha oni su mislili da vide duha.

³⁸On im reče: “Zašto ste se preplašili, i zašto se sumnje rađaju u vašim srcima?

³⁹Vidite moje ruke i noge! Ja sam glavom. Opipajte me i vidite! Duh nema mesa i kostiju, kako to vidite na meni.”

⁴⁰Poslije tih riječi pokaza im ruke i noge.

⁴¹Ali oni od radosti i čuđenja nisu još uvijek mogli vjerovati. Zato ih upita: “Imate li ovdje što za jelo?”

⁴²Oni mu dadoše komad pečene ribe.

⁴³On uze, i jeo je pred njihovim očima.

⁴⁴On im reče: “Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: Sve se treba ispuniti što stoji napisano o meni u Mojsijevu zakonu, kod Proroka i u Psalmima.”

⁴⁵Tada im otvori um da razumiju Pismo.

⁴⁶Zatim nastavi: “Tako stoji pisano: Mesija treba trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih.

⁴⁷U njegovo ime treba biti propovijedano obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema.

⁴⁸Vi ste tome svjedoci.

⁴⁹Evo, ja ću poslati obećanje svojega Oca na vas. Ostanite u gradu dok ne budete opremljeni snagom odozgo!”

⁵⁰On ih izvede prema Betaniji, podiže svoje ruke i blagoslovi ih.

⁵¹I blagoslivljajući ih rastade se od njih i bi odnesen na nebo.

⁵²Oni padoše ničice i pokloniše se.

⁵³Tada se s velikom radošću vratiše u Jeruzalem. Bili su uvijek u Hramu i slavili su Boga.