Read Biblija (Šarić) Luka 7 Bible Online

Luka 7 - Biblija (Šarić) bible

Luka 7

¹Pošto je završio sve govore pred narodom, pođe u Kafarnaum.

²Ondje je u nekoga satnika ležao na umoru sluga koji mu je bio mio.

³Kad je čuo za Isusa, dade ga po židovskim starješinama zamoliti da dođe i ozdravi njegova slugu.

⁴Ovi dođoše k Isusu i usrdno ga zamoliše: “On zaslužuje da mu to učiniš,

⁵jer voli naš narod i sagradio nam je sinagogu.”

⁶Isus pođe s njima. Kad više nije bio daleko od kuće, poruči mu satnik po prijateljima: “Gospodine, ne trudi se, jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov.

⁷Zato i nisam smatrao sebe dostojnim da dođem k tebi. Reci samo riječ i ozdravit će moj sluga.

⁸I ja, iako sam podložnik, reknem nekome od vojnika što su pod mojim zapovjedništvom: Idi! i ide; a drugome: Dođi! i dođe; i svome sluzi: Učini to! i učini.”"

⁹Kad je to čuo Isus, zadivi mu se. Okrenu se i reče mnoštvu koje ga je pratilo: “Kažem vam: Tako velike vjere ne nađoh u Izrćlu!”

¹⁰Kad se poslani vratiše kući, nađoše zdrava slugu koji je bio bolestan.

¹¹Potom otiđe u grad po imenu Nain. S njim su išli njegovi učenici i mnogobrojan narod.

¹²Kad se približi gradskim vratima, iznosili su mrtvaca, jedinca sina u majke koja je bila udovica. Mnogo je naroda iz grada s njom išlo.

¹³Kad je vidje Gospodin, sažali se nad njom i reče joj: “Ne plači!”

¹⁴Tada pristupi i dotaknu se lijesa. Nosioci stadoše. I on reče: “Mladiću, velim ti, ustani!”

¹⁵Tada se uspravi mrtvac i stade govoriti. I dade ga njegovoj majci.

¹⁶Strah sve obuze. Slavili su Boga i govorili: “Velik prorok ustade među nama. Bog pohodi svoj narod.”

¹⁷Glas o tom raširi se po svoj Judeji i po svoj okolini.

¹⁸Za sve to javiše Ivanu njegovi učenici.

¹⁹Tada dozva Ivan k sebi dvojicu svojih učenika, posla ih Gospodinu i dade ga upitati: “Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”

²⁰Ti ljudi dođoše k njemu i rekoše: “Ivan Krstitelj nas šalje k tebi da te upitamo: Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”

²¹U onaj čas upravo iscijeli mnoge od bolesti, od muka i od zlih duhova, i mnoge slijepe obdari vidom.

²²I odgovori im: “Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi vide, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda radosna vijest.

²³Blago onome koji se ne sablazni u meni!”

²⁴Kad su otišli Ivanovi poslanici, poče mnoštvu naroda govoriti o Ivanu: “Što ste izašli u pustinju? Da vidite trsku koju ljulja vjetar?

²⁵Ili što ste izašli? Da vidite čovjeka u mekim haljinama? Ne. Ljudi koji nose sjajne haljine i žive raskošno nalaze se na dvorima kraljeva.

²⁶Što ste izašli? Da vidite proroka? Da, kažem vam, još više nego proroka.

²⁷On je onaj o kojem stoji pisano: Eto, šaljem svoga glasnika pred tobom da pripravi pred tobom put.

²⁸Kažem vam: između rođenih od žene nema većega od Ivana. Ipak je najmanji u kraljevstvu Božjem veći od njega.”

²⁹Sav narod koji ga je slušao, i carinici, podložiše se Božjoj pravdi i primiše Ivanovo krštenje.

³⁰A farizeji i pismoznanci odbaciše Božji naum i ne dadoše se od njega krstiti.

³¹”S kim da usporedim ljude ovoga roda? Na koga su nalik?

³²Oni su kao djeca što sjede na trgu i dovikuju jedno drugom: Mi smo vam zasvirali, a vi niste zaplesali; mi smo zapjevali tužaljke, a vi niste plakali. "

³³Ivan Krstitelj je došao; on nije jeo kruha i nije pio vina. Tada ste rekli: Od đavla je opsjednut."

³⁴Sin čovječji je došao; on jede i pije. A vi kažete: Gle izjelice i pijanice, prijatelja carinika i grješnika!"

³⁵Ali mudrost priznaše kao pravednu sva njezina djeca.”

³⁶Neki ga farizej zamoli da objeduje kod njega. Pođe u farizejevu kuću i sjede za stol.

³⁷U tom gradu živjela je žena grješnica. Kad dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući, donese alabastrenu posudicu s pomasti.

³⁸Ona se, plačući, smjesti straga do njegovih nogu i stane njegove noge prati svojim suzama i otirati svojom kosom. Tada je cjelivala njegove noge i mazala ih pomašću.

³⁹Kad to vidje farizej koji ga je bio pozvao, pomisli u sebi: “Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je to žena koja ga se dotiče ? grješnica.”

⁴⁰Isus mu reče: “Šimune, moram ti nešto kazati.” On odvrati: “Kaži, učitelju!”

⁴¹Reče: “Neki vjerovnik imao je dva dužnika. Jedan mu je bio dužan pet stotina denara, drugi pedeset.

⁴²Kako nisu mogli platiti svojega duga, pokloni ga obojici. Koji će ga sad od njih više ljubiti?”

⁴³Šimun odgovori: “Mislim onaj komu je više poklonio.” Isus mu reče: “Pravo si prosudio.”

⁴⁴Tada, okrenuvši se ženi, reče Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću, a ti mi ne dade vode za moje noge; a ona svojim suzama opra moje noge i obrisa ih kosom."

⁴⁵Ti mi ne dade cjelova; a ona, otkako uđe, ne prestade cjelivati mojih nogu."

⁴⁶Nisi pomazao uljem moju glavu, a ona pomaza pomašću moje noge.

⁴⁷Zato ti kažem: Njoj su oprošteni mnogi njezini grijesi, tako da iskazuje veliku ljubav. Međutim, onaj komu se malo oprašta iskazuje samo malo ljubavi.”

⁴⁸Tada reče njoj: “Tvoji grijesi su ti oprošteni.”

⁴⁹Onda oni koji su bili za stolom pomisliše u sebi: “Tko je ovaj da i grijehe oprašta?”

⁵⁰A on reče ženi: “Vjera te je tvoja spasila. Idi u miru!”