Read Biblija (Šarić) Luka 8 Bible Online

Luka 8 - Biblija (Šarić) bible

Luka 8

¹Potom je putovao od grada do grada, od sela do sela, propovijedao je i navješćivao evanđelje o Božjemu kraljevstvu. S njim su išla dvanćstorica

²i neke žene koje je on bio iscijelio od zlih duhova i od bolesti: Marija iz Magdale, iz koje je bilo izašlo sedam nečistih duhova,

³Ivana, žena Huze, Herodova upravitelja, i Suzana, i još mnoge druge koje su im služile svojim imanjem.

⁴Kad se sabralo veliko mnoštvo naroda i kad su ljudi dolazili k njemu iz svih gradova, kaza ovu prispodobu:

⁵”Izađe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, neko pade na put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše.

⁶Drugo pade na kamenito tlo. Ono doduše izniknu, ali se osuši, jer nije imalo vlage.

⁷Opet drugo pade među trnje. Zajedno uzraste trnje i uguši ga.

⁸Drugo napokon pade na dobru zemlju, izniknu i donese stostruk rod.” Kad to reče, povika: “Tko ima uši, neka čuje!”

⁹Tada ga upitaše njegovi učenici što znači ta prispodoba.

¹⁰On odgovori: “Vama je dano da razumijete tajne Božjega kraljevstva. Drugima se daje u prispodobama da vide, a ipak ne zapažaju, da čuju, a ipak ne razumiju.

¹¹Prispodoba znači ovo: Sjeme je Božja riječ.

¹²Koji su na putu, to su oni koji slušaju; a onda dolazi đavao i uzima riječ iz njihova srca da ne povjeruju i da se ne spase."

¹³Koji su na kamenitu tlu, to su oni koji doduše slušaju riječ i primaju je s radošću, ali ne uhvate korijena. Vjeruju neko vrijeme, ali u vrijeme kušnje otpadnu.

¹⁴Što pade među trnje, to su oni koji doduše slušaju riječ, ali onda zapadnu u brige, bogatstvo i uživanje života i uguše se i tako ne donesu roda.

¹⁵Što napokon padne na dobru zemlju, to su oni koji slušaju riječ i čuvaju je u odanu i dobru srcu, i tako stalno donose rod.

¹⁶Nitko ne upali svjetiljke i ne poklapa je posudom, niti je stavlja pod krevet, nego je stavlja na svijećnjak da vide svjetlo svi koji ulaze.

¹⁷Jer ništa nije sakriveno što se ne bi otkrilo, ništa tajno što se ne bi saznalo i izašlo na svjetlo.

¹⁸Pazite zato kako slušate! Jer tko ima, dat će mu se. A tko nema, još će mu se oduzeti ono što misli da ima.”

¹⁹Njegova majka i njegova braća dođoše k njemu, ali nisu mogli do njega od naroda.

²⁰Javiše mu: “Tvoja majka i tvoja braća stoje vani i žele te vidjeti.”

²¹On im odvrati: “Moja majka i moja braća jesu oni koji slušaju Božju riječ i koji je vrše.”

²²Jenoga dana uđe on sa svojim učenicima u lađicu i reče im: “Prijeći ćemo na drugu obalu jezera.” I otisnuše se od obale.

²³Dok su plovili, on zaspa. Tada se podiže bura na jezeru. Valovi su ih pokrivali, i bili su u pogibelji.

²⁴Onda pristupiše k njemu, probudiše ga i povikaše: “Učitelju, učitelju, izgibosmo!” On se diže i zapovjedi vjetru i bijesnoj vodi. Oni se smiriše, i nastade tišina.

²⁵Tada im reče: “Gdje je vaša vjera?” Puni straha i čuđenja rekoše jedan drugome: “Tko je ovaj te zapovijeda i vjetrovima i vodi, i slušaju ga!”

²⁶Doploviše na područje Gerasenâ što leži nasuprot Galileji.

²⁷Jedva je bio izašao na obalu, dođe mu ususret iz grada neki čovjek koji je bio opsjednut od zlih duhova. Već dugo vremena nije više nosio haljina i nije stanovao u kući, nego u kamenim grobovima.

²⁸čim je ugledao Isusa, baci se vičući pred njega ničice i povika iza glasa: “Što mi imamo s tobom, Isuse, Sine Boga, Svevišnjega? Molim te, ne muči me!”

²⁹Jer je on zapovjedio nečistome duhu da izađe iz čovjeka. Već ga je dugo on imao u svojoj vlasti. Vezali su ga lancima i okovima da ga čuvaju. Ali on je kidao okove, i zao duh ga je tjerao u pustinju.

³⁰Isus ga zapita: “Kako se zoveš?” On odgovori: “Legija.” Jer su mnogi zli dusi bili ušli u njega.

³¹Oni su molili da ih ipak ne otjera u pakao.

³²A paslo je u blizini na obronku veliko krdo svinja. Zamoliše ga da im dopusti da uđu u svinje. On im dopusti.

³³I tako izađoše zli dusi iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo navali niz obronak u jezero i utopi se.

³⁴Kad vidješe pastiri što se dogodi, pobjegoše odatle i javiše to u gradu i po selima.

³⁵Tada izađoše ljudi da vide što se to dogodilo. Dođoše k Isusu i nađoše čovjeka iz kojega su bili izašli zli dusi gdje sjedi kod Isusovih nogu, obučen i pametan. Uplašiše se.

³⁶Očevici im pripovjediše kako je opsjednuti bio iscijeljen.

³⁷Tada ga zamoli sve pučanstvo okoline Gerasena da otiđe od njih, jer ih je bio obuzeo velik strah. A on uđe u lađicu i otplovi natrag.

³⁸čovjek iz kojega su bili izašli zli dusi zamoli ga da smije s njim ići. Ali ga Isus otpusti i reče:

³⁹”Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog!” On ode i navješćivao je po svem gradu što mu je učinio Isus.

⁴⁰Kad se Isus vrati, radosno ga primi mnoštvo naroda, jer su ga svi očekivali.

⁴¹Tada dođe čovjek po imenu Jair, predstojnik sinagoge. On pade Isusu pred noge i zamoli ga da dođe u njegovu kuću;"

⁴²jer je njegova jedina kći, u dobi od kojih dvanćst godina, ležala na umoru. Na putu tamo tiskao se oko njega narod.

⁴³Tu je bila neka žena koja je već dvanćst godina trpjela od istjecanja krvi. Sve svoje imanje potrošila je na liječnike i nijedan je nije mogao izliječiti.

⁴⁴Ona pristupi straga i dotače se skuta njegove haljine. Odmah joj prestade istjecanje krvi.

⁴⁵Isus zapita: “Tko me se dotače?” Kad su svi to poricali, rekoše Petar i njegovi drugovi: “Učitelju, mnoštvo te naroda gura i tiska.”

⁴⁶A Isus odvrati: “Netko me se dotače, jer sam osjetio kako je izašla iz mene snaga.”

⁴⁷I kad žena vidje da je otkrivena, pristupi dršćući, pade pred njega ničice i pripovjedi pred svim narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi.

⁴⁸On joj reče: “Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru!”

⁴⁹Dok je on još govorio, dođe netko iz kuće predstojnika sinagoge i javi: “Tvoja je kći umrla, ne muči dalje učitelja!”

⁵⁰Isus je to čuo i rekao mu: “Ne boj se! Samo vjeruj! Ona će se spasiti.”

⁵¹Kad dođe u kuću, pusti unutra samo Petra, Ivana i Jakova i oca i majku djevojke.

⁵²Svi su plakali i naricali za njom. A on reče: “Ne plačite; ona nije mrtva, nego samo spava.”"

⁵³Tada su mu se podsmjehivali, jer su znali da je mrtva.

⁵⁴On je uze za ruku i povika: “Djevojko, ustani!”

⁵⁵Tada se vrati njezin duh, i odmah ustade. Onda zapovjedi da joj dadu neka jede.

⁵⁶Njezini su roditelji bili izvan sebe od čuđenja. A on im zapovjedi da ni sa kim o tome ne govore.