Read Biblija (Šarić) Luka 9 Bible Online

Luka 9 - Biblija (Šarić) bible

Luka 9

¹On sazva dvanćstoricu i dade im moć i vlast nad svim zlim dusima, i da iscjeljuju od bolesti.

²Tada ih posla da navješćuju Božje kraljevstvo i da iscjeljuju bolesnike.

³Reče im: “Ne uzimajte ništa na put: ni štapa ni torbe ni kruha ni novaca. Ne trebate imati ni dvoje haljine.

⁴Kad dođete u koju kuću, ondje ostanite dok odatle ne pođete dalje.

⁵A gdje vas ne prime, ostavite taj grad i otresite prah sa svojih nogu za svjedočanstvo protiv njih!”

⁶Oni se zaputiše, i išli su od mjesta do mjesta, posvuda navješćivali evanđelje i iscjeljivali bolesnike.

⁷četverovlasnik Herod čuo je o svim tim događajima te ga je obuzeo nemir. Jer neki rekoše: “Ivan je uskrsnuo od mrtvih.”

⁸Drugi: “Ilija se pojavio.” Opet drugi: “Jedan je od starih proroka uskrsnuo.”

⁹Herod reče: “Ali ja sam dao Ivanu odsjeći glavu! A tko je taj o kome čujem takve stvari?” I želio ga je vidjeti.

¹⁰Apostoli se vratiše i pripovjediše mu sve što su učinili. Tada se povuče s njima na samotno mjesto, u području grada Betsaide.

¹¹A narod to opazi i pođe za njim. On ih je primio ljubazno, govorio im o Božjem kraljevstvu i iscjeljivao sve koji su trebali iscjeljenje.

¹²Već se je dan stao naginjati. Tada dođoše dvanćstorica k njemu i rekoše: “Otpusti narod! Neka idu u okolna sela i zaseoke, da potraže prenoćište i hranu, jer smo ovdje u pustom kraju.”

¹³On im odvrati: “Dajte im vi neka jedu!” Oni odvratiše: “Imamo samo pet kruhova i dvije ribe; a morali bismo poći i kupiti hrane za sve ovo mnoštvo.”"

¹⁴Bilo je, naime, oko pet tisuća ljudi. Tada on reče svojim učenicima: “Neka posjedaju u skupine po pedeset!”

¹⁵Učiniše tako i svi posjedaše.

¹⁶Tada uze onih pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče nad njima blagoslov. Onda ih prelomi i dade učenicima, da razdijele mnoštvu.

¹⁷Svi su jeli i nasitili se. I nakupiše još dvanćst punih košarica od komadićâ što pretekoše.

¹⁸Kad je jedanput sam molio, dok su samo njegovi učenici bili s njim, zapita ih: “Za koga me smatraju ljudi?”

¹⁹Oni odgovoriše: “Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju. Neki pak misle da je uskrsnuo koji od starih proroka.”

²⁰Tada ih upita dalje: “A za koga me vi smatrate?” Petar odgovori: “Za Božjega pomazanika.”

²¹A on im strogo zapovjedi da nigdje nikome to ne kazuju.

²²Pridodade: “Sin čovječji mora mnogo trpjeti. Bit će od starješina, svećeničkih glavara i pismoznanaca odbačen i ubijen, ali će treći dan uskrsnuti.”

²³A svima reče: “Tko hoće ići za mnom, neka sa odreče samoga sebe, neka uzme na sebe svoj križ svaki dan i neka tako ide za mnom!

²⁴Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život zbog mene, spasit će ga."

²⁵Jer što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi samoga sebe i propadne?

²⁶Tko se stidi mene i mojih riječi, toga će se stidjeti i Sin čovječji, kad dođe u svojoj slavi, Očevoj i svetih anđela.

²⁷Kažem vam zaista: Od onih koji stoje ovdje neki ne će okusiti smrti dok ne vide Božjega kraljevstva.”

²⁸Jedno osam dana poslije tih riječi uze Petra, Ivana i Jakova sa sobom i uziđe na goru, da se pomoli.

²⁹Dok se je molio, promijeni se njegovo lice, i njegovo odijelo postade sjajno i bijelo.

³⁰I dva su čovjeka govorila s njim: Mojsije i Ilija.

³¹Pokazaše se u slavi i govorili su o njegovu svršetku, što ga je trebao snaći u Jeruzalemu.

³²Petar i njegovi drugovi bili su svladani od sna. Kad se probudiše, vidješe njegovu slavu i oba čovjeka koji su stajali s njim.

³³Kad su se ovi htjeli od njega rastati, reče Petar Isusu: “Učitelju, dobro je da smo ovdje. Načinit ćemo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” Nije znao što govori.

³⁴Dok je još govorio, dođe oblak i zakloni ih. Uplašiše se kad zađoše u oblak.

³⁵A iz oblaka povika glas: “Ovo je moj izabrani Sin, njega slušajte!”

³⁶Kad je glas utihnuo, ostao je Isus opet sâm. Oni su šutjeli i u one dane nisu nikome ništa pripovijedali o onome što su vidjeli.

³⁷Kad su drugi dan silazili s gore, dođe mu ususret veliko mnoštvo naroda.

³⁸Tada povika jedan čovjek iz naroda: “Učitelju, molim te, pogledaj na mojega sina! Jedinac mi je.

³⁹Hvata ga zao duh. Tada najedanput zaviče. On ga nateže tamo i amo tako da se pjeni. Samo teško odstupi od njega i još ga svega izlomi.

⁴⁰Molio sam tvoje učenike da ga istjeraju; ali ne mogoše.”"

⁴¹Isus odvrati: “O, nevjerni i naopaki rode! Dokle ću još ostati kod vas i podnositi vas? Donesi ovamo svojega sina!”

⁴²Dok se dječak približavao, zao duh ga je trgao i natezao tamo i amo. Isus zaprijeti nečistome duhu, iscijeli dječaka i dade ga natrag njegovu ocu.

⁴³Svi su se divili Božjoj veličini. Dok su se svi čudili svemu što je Isus činio, on reče svojim učenicima:

⁴⁴”Upamtite dobro ove riječi: Sin čovječji bit će predan u ljudske ruke.”

⁴⁵Ali oni ne razumješe te riječi. Ostade im tamna; ne mogoše je shvatiti. Ali su se bojali zapitati ga za tumačenje. "

⁴⁶Nastade među njima pitanje tko je od njih najveći.

⁴⁷Kako je Isus poznavao misli njihovih srdaca, uze dijete, stavi ga uza se i reče im:

⁴⁸”Tko primi ovo dijete u moje ime, mene prima; a tko mene prima, prima onoga koji me poslao. Jer tko je najmanji među vama svima, on je velik.” "

⁴⁹Ivan izvijesti: “Učitelju, vidjesmo kako jedan u tvoje ime izgoni đavle. Zabranjivali smo mu, jer ne prati tebe s nama.”

⁵⁰Isus mu odvrati: “Ne branite mu! Jer tko nije protiv vas, za vas je.”

⁵¹Približavali su se dani kada je trebao biti uzet. Tada on čvrsto nakani poći u Jeruzalem.

⁵²I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i dođoše u jedno samarijansko mjesto da mu priprave gdje će prenoćiti.

⁵³Ali ga ne primiše, jer je bio na putu u Jeruzalem.

⁵⁴Kad to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: “Gospodine, hoćeš li da zazovemo oganj s neba, da ih unišiti?”

⁵⁵A on se okrenu i ukori ih.

⁵⁶I tako odoše u drugo mjesto.

⁵⁷Dok su putovali, reče mu neki čovjek: “Ići ću za tobom kamo god pođeš.”

⁵⁸Isus mu odvrati: “Lisice imaju svoje jame, ptice nebeske svoja gnijezda. A Sin čovječji nema mjesta gdje bi mogao nasloniti svoju glavu.”

⁵⁹Drugoga pozva: “Pođi za mnom!” On odvrati: “Gospodine, pusti me da najprije odem i ukopam svojega oca.”

⁶⁰Isus mu odvrati: “Pusti neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace. A ti pođi i navješćuj Božje kraljevstvo!”

⁶¹Opet drugi reče: “Ja ću ići za tobom, Gospodine, ali me najprije pusti da se oprostim sa svojom obitelji.”

⁶²Isus mu odvrati: “Nijedan koji stavi ruku svoju na plug i obazire se natrag, nije prikladan za Božje kraljevstvo.”