Read Biblija (Šarić) Ponovljeni zakon 1 Bible Online

Ponovljeni zakon 1 - Biblija (Šarić) bible

Ponovljeni zakon 1

¹Ovo su govori što ih održa Mojsije pred svim Izrćlom s one strane Jordana, u pustinji, u Arabi, naprema Sufu, između Parana, Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba.

²Jedanćst je dana hoda od Horeba preko gore Seira do Kadeš Barnee.

³Prvoga dana jedanćstoga mjeseca u četrdesetoj godini govorio je Mojsije sinovima Izrćlovim sve što mu je bio Gospodin zapovjedio za njih.

⁴Nakon što je bio porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu, i bašanskog kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju,

⁵poče Mojsije s one strane Jordana, u moapskoj zemlji, razlagati zakon ovako:

⁶”Gospodin, Bog naš, ovako nam je na Horebu govorio: Dosta ste dugo boravili na toj gori.

⁷Podignite se i pođite k pogorju Amorejaca i k svim njihovim susjedima u Arabi, na pogorju i u Šefeli i u Negebu i na morskoj obali, u zemlju Kanaanaca i k Libanonu do velike rijeke, do Eufrata!

⁸Eto, tu zemlju predajem vama. Uđite u nju i zauzmite tu zemlju! Gospodin se zakleo vašim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovim potomcima.

⁹Onda vam rekoh: Ne mogu za vas sam skrbiti.

¹⁰Gospodin, Bog vaš, umnožio vas je tako da vas je danas kao i zvijezda na nebu.

¹¹Gospodin, Bog vaših otaca, neka vas umnoži još tisuću puta više i neka vas blagoslovi, kako vam je obećao!

¹²Ali kako da posve sam nosim teret i breme što ga na mene tovarite, i da rješavam vaše nesuglasice?

¹³Predložite za svako od svojih plemena mudre, razborite i iskusne ljude, da vam ih postavim za starješine!

¹⁴Nato mi odgovoriste: Dobro je što misliš učiniti.

¹⁵Tada izabrah od vaših plemenskih glavara mudre i iskusne ljude i postavih vam ih za starješine: za tisućnike, za stotnike, za pedesetnike i za desetnike, nadalje postavih pisare za vaša plemena.

¹⁶U isto vrijeme dadoh vašim sucima ovaj naputak: Saslušavajte obje strane svoje braće! Sudite pravo svakomu, bio brat ili stranac!

¹⁷Budite nepristrani na sudu! Saslušajte i maloga i velikoga! Ne bojte se nikoga! Jer sudac zastupa Božje mjesto. Ako li vam je koji pravni slučaj pretežak, predložite ga meni, da ga istražim!

¹⁸Tako vam onda dadoh naputak za sve što trebate činiti.

¹⁹Potom otiđosmo od Horeba i prijeđosmo svu onu veliku i strašnu pustinju, koju ikad vidjeste, idući na pogorje Amorejaca, kao što nam je bio zapovjedio Gospodin, Bog naš. I dođosmo do Kadeš Barnee.

²⁰Tada vam rekoh: Dođoste, eto, do pogorja Amorejaca, što nam ga Gospodin, Bog naš, želi dati.

²¹Gle, Gospodin, Bog tvoj, dao ti je tu zemlju! Pođi, uzmi je u svoj posjed, kao što ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvojih otaca! Ne boj se i ne plaši se!

²²Tada svi pristupiste k meni i rekoste: Poslat ćemo pred sobom nekoliko ljudi, da nam istraže zemlju i da nam jave za put kojim ćemo ići, i za gradove u koje ćemo doći.

²³Ja sam bio s prijedlogom sporazuman i izabrao sam između vas dvanćst ljudi, iz svakoga plemena po jednoga.

²⁴Oni krenuše na put, gore u pogorje, stigoše do eškolske doline i razgledaše zemlju.

²⁵Uzeše sa sobom ploda one zemlje i donesoše nam ga. Onda nam dadoše ovaj izvještaj: Lijepa je zemlja koju će nam dati Gospodin, Bog naš.

²⁶Ipak ne htjedoste ići, nego se usprotiviste zapovijedi Gospodina, Boga svojega.

²⁷I mrmljali ste u svojim šatorima ovako: U zloj namjeri odvede nas Gospodin iz egipatske zemlje, da nas preda u ruke Amorejcima, da nas oni unište.

²⁸Kamo da idemo? Braća nam uplašiše srca kad su govorila: Ljudi su tamo veći i brojniji od nas. Gradovi su im veliki i do neba utvrđeni. Pa i Anakove sinove tamo vidjesmo.

²⁹A ja vam rekoh: Ne plašite se i ne bojte ih se!

³⁰Gospodin, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas isto onako kako vam je učinio u Egiptu pred vašim ocima;"

³¹i u pustinji, gdje si vidio kako te nosio Gospodin, Bog tvoj, kao što čovjek nosi svoje dijete, cijelim putem, što ga prevaliste, dok ne dođoste do ovoga mjesta.

³²Ali uza sve to ne imadoste pouzdanja u Gospodina, svog Boga,

³³koji je ipak išao pred vama putem i tražio vam mjesto za tabor, noću u ognju, da ste mogli vidjeti put kojim ste morali ići, a danju u oblaku.

³⁴Kad je Gospodin čuo vaše tužbe, razgnjevi se i zakle se:

³⁵Nijedan od ljudi toga naopakog roda ne će vidjeti lijepe zemlje koju sam pod prisegom obećao dati vašim ocima.

³⁶Samo će je vidjeti Kaleb, Jefuneov sin. Njemu i njegovim sinovima dat ću zemlju po kojoj je išao, jer je bio Gospodinu u svemu pokoran.

³⁷I na mene se razljuti Gospodin zbog vas i reče: I ti ne ćeš doći tamo.

³⁸Ipak Jošua, Nunov sin, tvoj sluga, doći će tamo. Njega ohrabri: jer on će razdijeliti zemlju među Izrćlovim sinovima.

³⁹A vaša djeca, za koju rekoste da će postati roblje, i vaši sinovi, koji danas ne znaju razlikovati između dobra i zla, doći će tamo. Njima ću je dati, i oni će je uzeti u posjed.

⁴⁰A vi se vratite i idite u pustinju prema Crvenome moru!

⁴¹Tada mi vi odgovoriste ovako: Sagriješismo Gospodinu. Ići ćemo i borit ćemo se kako nam je zapovjedio Gospodin, Bog naš. Pa se opasaste svaki svojim bojnim oružjem i htjedoste u svojoj zaslijepljenosti poći na pogorje.

⁴²Ali Gospodin mi zapovjedi: Opomeni ih: Ne idite gore i ne borite se jer ja nisam među vama! Inače, bit ćete poraženi od svojih neprijatelja.

⁴³Ja vas tad opomenuh, ali ne poslušaste, nego se oprijeste Gospodnjoj zapovijedi i pođoste u svojoj drskosti gore na pogorje.

⁴⁴Tada iziđoše protiv vas Amorejci, koji prebivaju na onom pogorju. Oni vas potjeraše, kao roj pčela raspršiše vas od Seira pa do Horme.

⁴⁵Kad se vratiste, plakali ste pred Gospodinom, ali Gospodin ne posluša vašega glasa, niti okrenu svojega uha k vama.

⁴⁶Tako ostadoste u Kadešu dugo vremena, dok ondje stajaste.