Read Biblija (Šarić) Ivan 11 Bible Online

Ivan 11 - Biblija (Šarić) bible

Ivan 11

¹A bio je jedan bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte.

²A Marija, kojoj je brat Lazar bolovao, bila je ona što pomaza Gospodina mirisavim uljem i obrisa njegove noge svojom kosom.

³Tada mu poručiše njegove sestre: “Gospodine, evo bolestan je onaj koga ljubiš.”

⁴Kad je to Isus čuo, reče: “Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.”

⁵A Isus je ljubio Martu i njezinu sestru i Lazara.

⁶Kad je dakle čuo da je bolestan, ostade još dva dana u mjestu gdje je bio.

⁷Tek tada reče svojim učenicima: “Hajdemo opet u Judeju!”

⁸Učenici mu odvratiše: “Učitelju, sad su Židovi tražili da te kamenuju, pa opet putuješ onamo?”

⁹Isus odvrati: “Nije li dvanćst sati u danu? Tko danju ide, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

¹⁰A tko ide noću, spotiče se, jer mu nedostaje svjetlost.”

¹¹Tako reče. Onda nastavi: “Lazar, naš prijatelj, spava. Ali idem probuditi ga od sna.”

¹²Učenici mu odvratiše: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.”

¹³Isus im je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o dubokom snu.

¹⁴Tada im Isus kaza otvoreno: “Lazar je umro,

¹⁵i radujem se zbog vas što nisam bio ondje, da vjerujete. Nego pođimo k njemu!”

¹⁶Onda Toma, koji se zove Blizanac, reče suučenicima: “Hajdemo i mi, da umremo s njim!”

¹⁷Kad dođe Isus, ustanovi da je Lazar već četiri dana u grobu.

¹⁸Betanija je bila blizu Jeruzalema, oko petnćst stadija udaljena od njega.

¹⁹I mnogi od Židova bili su došli k Marti i Mariji da ih tješe zbog njihova brata.

²⁰Kad je Marta čula da dolazi Isus, izađe mu ususret. A Marija je sjedila kod kuće.

²¹Onda reče Marta Isusu: “Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.

²²Ali i sad znam, što god zaišteš od Boga, da će ti Bog dati.”

²³Isus joj reče: “Brat će tvoj uskrsnuti.”

²⁴Marta mu odvrati: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan.”

²⁵Isus joj reče: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.

²⁶I nijedan koji živi i vjeruje u mene, ne će umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?”

²⁷Ona mu odgovori: “Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji dolazi na ovaj svijet.”

²⁸I kad to reče, ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj tiho: “Učitelj je ovdje i zove te.”

²⁹Jedva je ona to čula, ustade brzo i ode k njemu.

³⁰Isus, naime, nije još bio došao u selo, nego se je još nalazio na onom mjestu gdje ga je bila susrela Marta.

³¹Kad Židovi što su bili kod nje u kući vidješe gdje Marija brzo ustade i izađe, pođoše za njom; jer su mislili da ide na grob naricati."

³²čim Marija dođe na mjesto gdje je bio Isus, i kad ga vidje, pade do njegovih nogu i reče mu: “Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.”

³³Kad Isus vidje gdje ona plače i gdje plaču Židovi što su bili došli s njom, u duhu se potrese i uzruja.

³⁴I upita: “Gdje ste ga položili?” Odvratiše mu: “Gospodine, dođi i vidi!”

³⁵Navrle Isusu suze.

³⁶Tada rekoše Židovi: “Vidite kako ga je ljubio!”

³⁷A neki od njih rekoše: “Zar nije mogao on, koji otvori oči slijepcu, učiniti da ovaj ne umre?”

³⁸Opet duboko potresen dođe Isus na grob. Bila je pećina, i kamen je ležao na njoj.

³⁹Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Marta, sestra pokojnoga, odvrati mu: “Gospodine, već zaudara, jer već leži četiri dana.”

⁴⁰Isus joj reče: “Ne rekoh li ti: Ako vjeruješ, vidjet ćeš slavu Božju?”

⁴¹Tada odvališe kamen. Isus podiže oči i reče: “Oče, zahvaljujem ti što si me uslišio.

⁴²Ja sam, istina, znao da me vazda uslišavaš. Ali rekoh zbog mnoštva koje ovdje stoji da vjeruju da si me ti poslao.”

⁴³Poslije tih riječi povika jakim glasom: “Lazare, izađi van!”

⁴⁴I odmah izađe pokojnik, ovijen povojima po rukama i nogama, i lice mu povezano ručnikom. Isus im reče: “Razvežite ga i pustite da ide!”

⁴⁵Mnogi Židovi što su bili došli k Mariji i vidjeli što učini Isus, povjerovali su u njega.

⁴⁶A neki od njih odoše k farizejima i kazaše im što učini Isus.

⁴⁷Tada svećenički glavari i farizeji sazvaše Veliko vijeće i rekoše: “Što da činimo, jer ovaj čovjek čini mnoga čudesa?

⁴⁸Ako ga ostavimo tako, svi će povjerovati u njega, i doći će Rimljani i uzet će nam zemlju i narod.”

⁴⁹A jedan od njih, Kajfa, koji je one godine bio veliki svećenik, odvrati im: “Vi ne znate ništa,

⁵⁰i ne mislite da je bolje za vas da jedan čovjek umre za narod, negoli da sav narod propadne.”

⁵¹A ovo ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine proreče da Isus treba umrijeti za narod.

⁵²I ne samo za narod, nego da i razasutu Božju djecu skupi u jedno.

⁵³Od toga dakle dana nakanili su ubiti ga.

⁵⁴Zato se Isus nije više kretao javno među Židovima, nego otamo ode u kraj blizu pustinje, u grad po imenu Efrajim. Ondje je boravio s učenicima.

⁵⁵A bio je blizu židovski Vazam. Mnogi iz onoga kraja uziđoše u Jeruzalem prije Vazma da se očiste.

⁵⁶Tada su tražili Isusa; i dok su zajedno stajali u Hramu, govorili su među sobom: “Što mislite? Ne će li doći na blagdan?”"

⁵⁷A svećenički glavari i farizeji bili su izdali zapovijed: ako tko dozna gdje je, neka javi da ga uhvate.