Read Biblija (Šarić) Ivan 12 Bible Online

Ivan 12 - Biblija (Šarić) bible

Ivan 12

¹Šest dana prije Vazma dođe Isus u Betaniju, gdje je bio Lazar kojega je Isus uskrisio od mrtvih.

²Ondje mu prirediše večeru. Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih što su sjedili s njim za stolom.

³Tada Marija uze litru pravog i dragocjenog nardova ulja, pomaza Isusove noge i obrisa ih svojom kosom. Miris ulja napuni svu kuću.

⁴Onda jedan od njegovih učenika, Juda Iškariotski, koji ga je kanio izdati, reče:

⁵”Zašto se ovo ulje nije prodalo za trista denara i utržak dao siromasima?”

⁶A to ne reče što mu je bilo stalo do siromaha, nego što je bio tat: držao je kesu i potkradao je ono što je u nju stavljano.

⁷Isus odvrati: “Pusti je! Neka obavi to za dan moga ukopa!

⁸Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.”

⁹Veliko mnoštvo Židova doznalo je da je on ondje, i dođoše ne samo zbog Isusa, nego i da vide Lazara kojega je uskrisio od mrtvih.

¹⁰A svećenički glavari naumiše ubiti i Lazara.

¹¹Jer su mnogi Židovi dolazili zbog njega i vjerovali u Isusa.

¹²Sutradan je veoma veliko mnoštvo došlo na blagdan. čuli su da Isus dolazi u Jeruzalem.

¹³Tada uzeše grane palme i izađoše mu ususret, i vikali su: “Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izrćlov!”

¹⁴Isus nađe magare i sjede na nj, kao što je pisano:

¹⁵”Ne boj se, kćeri sionska! Evo, tvoj kralj dolazi, sjedi na magarčetu.”

¹⁶To njegovi učenici tada ne razumješe. Ali kad je Isus bio proslavljen, tada se sjetiše da je to bilo za njega pisano, i da mu ovo učiniše.

¹⁷Svjedočio je dakle narod koji je bio s njim kad je Lazara dozvao iz groba i uskrisio ga od mrtvih.

¹⁸Zato mu mnoštvo izađe ususret. Bili su naime čuli da je učinio to čudo.

¹⁹A farizeji rekoše jedan drugome: “Vidite da ništa ne postižete. Eto sav svijet ode za njim!”

²⁰Među onima što su bili uzišli da se klanjaju na blagdan bili su i neki Grci.

²¹Oni pristupiše k Filipu koji je bio iz Betsaide u Galileji i zamoliše ga: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”

²²Dođe Filip i kaza Andriji. Andrija i Filip opet kazaše Isusu.

²³Isus im reče: “Dođe čas da se proslavi Sin čovječji.

²⁴Zaista, zaista kažem vam: Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostane za se samo. Ako li umre, mnogo roda donosi.

²⁵Tko ljubi svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni."

²⁶Tko mi hoće služiti, neka ide za mnom! Gdje sam ja, ondje neka bude i moj sluga! Tko služi meni, proslavit će ga moj Otac.

²⁷Sad je moja duša duboko potresena. Što da kažem? Oče, sačuvaj me od ovoga časa? Ali zato dođoh u ovaj čas.

²⁸Oče, proslavi svoje ime!” Tada dođe glas s neba: “I proslavio sam ga, i opet ću ga proslaviti.”

²⁹Narod koji je stajao i čuo pomisli da je zagrmjelo. Drugi rekoše: “Anđeo mu je govorio.”

³⁰A Isus reče: “Nije došao ovaj glas zbog mene, nego zbog vas.

³¹Sad se sudi ovome svijetu, sad će biti istjeran knez ovoga svijeta.

³²A kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.”

³³? Tim riječima htjede nagovijestiti kakvom će smrću umrijeti. ?

³⁴Narod mu odgovori: “Mi smo čuli iz zakona da Mesija ostaje dovijeka. Kako ti možeš reći da si Sin čovječji?”

³⁵Isus im odvrati: “Samo je još malo vremena svjetlo među vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas tama ne obuzme! Tko hoda u tami, ne zna kamo ide.

³⁶Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!” To reče Isus, i ode te se sakri od njih.

³⁷Premda je tolika čudesa učinio pred njima, nisu vjerovali u njega.

³⁸Tako se ispunila riječ proroka Izaije: “Gospodine, tko je povjerovao onome što smo čuli i naviještali? Komu se otkrila Gospodnja ruka?”

³⁹Zato nisu mogli vjerovati, jer opet reče Izaija:

⁴⁰”Zaslijepio je njihove oči i otvrdnuo njihovo srce da ne vide očima i ne razumiju srcem pa da se ne obrate i da ih ne iscijelim”

⁴¹Tako reče Izaija, jer je vidio njegovu slavu i govorio o njemu.

⁴²Ipak i mnogi od glavara povjerovaše u njega. Ali ga nisu javno priznavali zbog farizejâ, da ne budu isključeni iz sinagoge.

⁴³Više im je vrijedila slava kod ljudi, negoli slava kod Boga.

⁴⁴Isus povika jakim glasom: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla.

⁴⁵I tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.

⁴⁶Ja dođoh na svijet kao svjetlo, da nijedan koji vjeruje u mene ne ostane u tami.

⁴⁷Tko čuje moje riječi, ali ih ne drži, ja mu ne ću suditi. Jer ne dođoh svijet suditi, nego spasiti.

⁴⁸Tko prezire mene i ne prima mojih riječi, ima već svoga suca: Riječ koju sam ja navješćivao, ona će mu suditi u posljednji dan.

⁴⁹Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego Otac koji me posla, on mi dade zapovijed što da kažem i što da govorim.

⁵⁰I znam da je njegova zapovijed život vječni. Što ja dakle govorim, onako govorim kako mi reče Otac.”