Read Biblija (Šarić) Ivan 2 Bible Online

Ivan 2 - Biblija (Šarić) bible

Ivan 2

¹Treći dan poslije toga bila je svadba u Kani Galilejskoj. Ondje je bila Isusova majka.

²I Isus i njegovi učenici bili su pozvani na svadbu.

³Kad je nestalo vina, reče Isusova majka njemu: “Nemaju više vina.”

⁴Isus joj odvrati: “Što ja imam s tobom, ženo? Moj čas još nije došao.”

⁵Tada reče njegova majka slugama: “Učinite što god vam kaže!”

⁶A bilo je ondje šest kamenih posuda, kako je to tražio običaj židovskoga čišćenja. Svaka je od njih obuhvaćala dvije do tri mjere.

⁷Isus im zapovjedi: “Napunite posude vodom!” Napuniše ih do vrha.

⁸Tada im reče: “Zagrabite sad od toga i nosite ravnatelju stola!” Oni odnesoše.

⁹I ravnatelj stola okusi vodu što je postala vino. A nije znao odakle je bilo vino. Samo su to znale sluge koje su zagrabile vodu. Tada zovnu ravnatelj stola mladoženju

¹⁰i reče mu: “Svatko iznosi najprije dobro vino, a istom kad se gosti ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino do sada.”

¹¹Tako učini Isus u Kani u Galileji početak svojim čudesima. Time objavi svoju slavu, i njegovi učenici povjerovaše u njega.

¹²Potom siđe u Kafarnaum sa svojom majkom, s braćom i svojim učenicima. Ondje ostadoše nekoliko dana.

¹³A blizu je bio židovski Vazam, i uziđe Isus u Jeruzalem

¹⁴U Hramu zateče trgovce što su prodavali volove, ovce i golubove, i mjenjače što su bili ondje posjedali.

¹⁵Tada on splete od užeta bič i izagna iz Hrama sve, zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima prosu novce i prevrnu njihove stolove.

¹⁶Onima što su prodavali golubove, reče: “Nosite to odavle i ne činite od kuće mojega Oca trgovačku kuću!”

¹⁷Tada se sjetiše njegovi učenici riječi Pisma: “Izjedat će me revnost za tvoju kuću.”

¹⁸A Židovi mu prigovoriše: “Kojim nam čudesnim znakom dokazuješ da to smiješ raditi?”

¹⁹Isus im odvrati: “Razvalite ovaj Hram, i za tri ću ga dana opet sagraditi.”

²⁰Tada Židovi rekoše: “četrdeset i šest godina gradilo se na ovom Hramu, i ti da ga u tri dana sagradiš?”

²¹A on je mislio na Hram svojega tijela.

²²Kad je onda uskrsnuo od mrtvih, sjetiše se njegovi učenici te riječi i povjerovaše Pismu i riječi koju je Isus bio rekao.

²³Dok je Isus boravio u Jeruzalemu o blagdanu Vazma, mnogi povjerovaše u njegovo ime, jer vidješe čudesa što ih je činio.

²⁴Ali im Isus nije vjerovao; jer ih je sve poznavao."

²⁵I nije mu trebalo da tko svjedoči za čovjeka. On je sam znao što je u čovjeku.