Read Biblija (Šarić) Ivan 6 Bible Online

Ivan 6 - Biblija (Šarić) bible

Ivan 6

¹Potom ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, tj. Tiberijadskoga mora.

²Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, jer su vidjeli čudesa koja je činio na bolesnicima.

³Tada uziđe Isus na goru i sjede ondje sa svojim učenicima.

⁴A bio je blizu Vazam, židovski blagdan.

⁵I kad Isus podiže oči i vidje da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: “Odakle ćemo kupiti kruha da ovi jedu?”

⁶? A ovo reče da ga kuša; jer je sam znao što će učiniti. ?"

⁷Filip mu odgovori: “Dvjesta denara za kruh nije dosta da svaki od njih samo malo dobije.”

⁸Jedan mu od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, reče:

⁹”Ovdje je jedan dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali što je to za tolike?”

¹⁰Isus reče: “Rasporedite ljude da posjedaju!” Bilo je naime mnogo trave na onom mjestu. Sjelo je dakle muškaraca oko pet tisuća.

¹¹A Isus uze kruhove, dade hvalu i razdijeli onima koji su bili sjeli; tako i od riba, koliko htjedoše."

¹²Kad su se nasitili, reče Isus svojim učenicima: “Skupite komadiće što pretekoše, da ne propadnu!”

¹³Skupiše dakle i napuniše dvanćst košarica komadića od pet ječmenih kruhova što pretekoše nakon onih što su jeli.

¹⁴Kad ljudi vidješe čudo što ga je učinio Isus, rekoše: “Ovo je zaista prorok koji treba doći na svijet.”

¹⁵Isus dozna da žele doći i silom ga učiniti kraljem. Zato ode opet u goru ? posve sam.

¹⁶Kad bi uvečer, siđoše njegovi učenici na more,

¹⁷uđoše u lađicu i zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se bilo smrklo, a Isus još nije bio došao k njima.

¹⁸Puhao je jak vjetar, i more se podizalo.

¹⁹Bili su otplovili daleko, jedno dvadeset i pet ili trideset stadija, kad ugledaše Isusa gdje ide po moru i približava se k lađici. Oni se uplašiše.

²⁰A on im reče: “Ja sam. Ne bojte se!”

²¹I htjedoše ga primiti u lađicu, ali je začas bila lađica na obali na koju su išli.

²²Sutradan mnoštvo naroda što je bilo ostalo preko mora opazi da je ondje bila samo još jedna lađica i da Isus nije bio ušao u lađicu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici bili otišli sami.

²³Uto iz Tiberijade dođoše druge lađe u blizinu mjesta gdje je Gospodin rekao zahvalnu molitvu i gdje su oni jeli kruh.

²⁴Kad dakle vidje narod da ondje više nema Isusa ni njegovih učenika, uđoše u lađe i dođoše u Kafarnaum da traže Isusa.

²⁵Nađoše ga s druge strane mora i upitaše ga: “Učitelju, kad si došao ovamo?”

²⁶Isus im odgovori: “Zaista, zaista kažem vam: Ne tražite me što čudesa vidjeste, nego što jedoste kruha i nasitiste se.

²⁷Skrbite se za jelo što ostaje za vječni život, koje će vam dati Sin čovječji; jer njega potvrdi Bog Otac.”"

²⁸Tada ga upitaše: “Što trebamo činiti da izvršimo Božja djela?”

²⁹Isus im odgovori: “Ovo je Božje djelo: da vjerujete u onoga koga on posla.”

³⁰Oni mu odvratiše: “Koji dakle ti znak činiš da vidimo i da ti vjerujemo? Što radiš?

³¹Oci su naši jeli manu u pustinji, kao što je pisano: Dade im jesti kruh s neba.”

³²Isus im reče: “Zaista, zaista kažem vam: Ne dade vam Mojsije kruha s neba, nego vam moj Otac daje istiniti kruh s neba.

³³Jer je kruh Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.”

³⁴Tada mu rekoše: “Gospodine, daj nam svagda taj kruh!”

³⁵Isus im odvrati: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, ne će ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, ne će nikad ožednjeti."

³⁶Ali vam rekoh: Vi me vidjeste, a ipak ne vjerujete.

³⁷Sve što meni daje Otac, k meni će doći, i onoga koji dolazi k meni, ne ću istjerati.

³⁸Jer siđoh s neba ne da činim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.

³⁹A ovo je volja onoga koji me posla: da od svega što mi dade ništa ne izgubim, nego da to uskrisim u posljednji dan.

⁴⁰A ovo je volja mojega Oca: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.”

⁴¹Tada su mrmljali Židovi protiv njega što reče: “Ja sam kruh koji siđe s neba.”

⁴²Rekoše: “Nije li ovo Isus, Josipov sin, kojemu mi znamo oca i majku? Kako dakle on veli: Ja siđoh s neba?”

⁴³Isus im odvrati: “Ne mrmljajte među sobom!

⁴⁴Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

⁴⁵U prorocima stoji pisano: Svi će biti poučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni.

⁴⁶Ne kao da bi tko vidio Oca. Samo koji je od Boga, vidio je Oca.

⁴⁷Zaista, zaista kažem vam: Tko vjeruje, ima život vječni.

⁴⁸Ja sam kruh života.

⁴⁹Oci su vaši jeli manu u pustinji, i pomriješe.

⁵⁰Ovo je kruh koji silazi s neba da tko jede od njega, ne umre.

⁵¹Ja sam kruh živi koji siđoh s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će dovijeka. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta.”

⁵²Tada su se prepirali Židovi među sobom, i rekoše: “Kako nam može ovaj dati svoje tijelo za jelo?”

⁵³Isus im odvrati: “Zaista, zaista kažem vam: Ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete njegove krvi, nemate života u sebi.

⁵⁴Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

⁵⁵Jer je moje tijelo pravo jelo i moja krv pravo piće.

⁵⁶Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu.

⁵⁷Kao što mene posla živi Otac, i ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji jede mene, živjeti po meni.

⁵⁸Ovo je kruh koji siđe s neba: ne kao što vaši oci jedoše manu, i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će dovijeka.”

⁵⁹Tako je on učio u sinagogi u Kafarnaumu.

⁶⁰Mnogi od njegovih učenika koji su to čuli, rekoše: “Ovo je tvrd govor! Tko ga može slušati?”

⁶¹Isus je znao da njegovi učenici mrmljaju na to, i reče im: “Zar vas to sablažnjava?

⁶²A kad vidite Sina čovječjega da uzlazi gore gdje je prije bio?

⁶³Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja rekoh jesu duh i život.

⁶⁴Ali ima nekih među vama koji ne vjeruju.” ? Jer je znao Isus od početka tko ne vjeruje i tko će ga izdati. ?

⁶⁵”Zato”, nastavi on, “rekoh vam: Nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.”

⁶⁶Otada mnogi od njegovih učenika odstupiše i nisu više išli s njim.

⁶⁷Tada upita Isus dvanćstoricu: “Hoćete li i vi otići?”

⁶⁸Šimun Petar mu odgovori: “Gospodine, kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života.

⁶⁹I mi smo povjerovali i znamo: ti si Svetac Božji.”

⁷⁰Isus im odvrati: “Ne izabrah li ja vas dvanćstoricu? A ipak je jedan od vas đavao!”

⁷¹A govorio je za Judu, sina Šimuna Iškariotskog. On, jedan od dvanćstorice, kanio ga je izdati.