Read Biblija (Šarić) Djela 13 Bible Online

Djela 13 - Biblija (Šarić) bible

Djela 13

¹U Crkvi koja je bila u Antiohiji bili su proroci i učitelji: Barnaba i Šimun zvan Niger, i Lucije Cirenac i Manahen, koji je bio zajedno odgojen s Herodom četverovlasnikom, i Savao.

²Dok su jednom obavljali bogoslužje i postili, reče Duh Sveti: “Odvojite mi Barnabu i Savla za djelo na koje ih pozivam.”

³Tada su, nakon obavljenog posta i molitve, položili ruke na njih i otpustili ih.

⁴Oni dakle, poslani od Duha Svetoga, otiđoše u Seleuciju, i otamo otploviše na Cipar.

⁵Došavši u Salaminu, propovijedali su Božju riječ u židovskim sinagogama. A imali su i Ivana u službi.

⁶Oni prođoše sav otok do Pafa. Tamo nađoše nekog čovjeka vračara, lažnog proroka, Židova kome je bilo ime Bar- Jesus.

⁷On je bio s namjesnikom Sergijem Pavlom, čovjekom razumnim. Ovaj dozva Barnabu i Savla i zatraži da čuje Božju riječ.

⁸Ali Elimas, vračar ? jer to znači njegovo ime ? protivio im se i nastojao je odvratiti namjesnika od vjere.

⁹A Savao, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, pogledavši na nj,

¹⁰reče: “O, ti, koji si pun svakoga lukavstva i svake pakosti, sine đavolji, neprijatelju svake pravde, zar ne prestaješ iskrivljavati pravih Gospodnjih putova?

¹¹I sad eto Gospodnje ruke na te: Oslijepit ćeš i ne ćeš vidjeti sunca za neko vrijeme.” I odjedanput pade na njega mrak i tama. Stade pipati naokolo i tražiti tko da ga povede.

¹²Tada namjesnik, kad vidje što se zbilo, povjerova diveći se Gospodnjem nauku.

¹³Kad Pavao i njegovi drugovi otploviše iz Pafa, dođoše u Pergu u Pamfiliji. A Ivan se odvoji od njih i vrati se u Jeruzalem.

¹⁴A oni, otišavši iz Perge, dođoše u Antiohiju u Pizidiji. Tu u subotnji dan uđoše u sinagogu i sjedoše.

¹⁵Nakon čitanja Zakona i Proroka poslaše glavari sinagoge k njima i rekoše: “Ljudi braćo, ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite!”

¹⁶Tada ustade Pavao i mahnuvši rukom reče: “Ljudi Izrćlci i vi bogobojazni, čujte!

¹⁷Bog našega naroda Izrćla izabra naše oce i podiže narod, kad su bili u tuđini, u egipatskoj zemlji, i rukom ih jakom iz nje izvede.

¹⁸Oko četrdeset godina hranio ih je u pustinji.

¹⁹I uništivši sedam naroda u kanaanskoj zemlji, dade im u posjed njihovu zemlju,

²⁰na četiri stotine i pedeset godina. Potom im je davao suce do proroka Samuela.

²¹I otad su tražili kralja, i dade im Bog Šaula, Kišova sina, čovjeka od Benjaminova plemena, na četrdeset godina.

²²I uklonivši njega, podiže im Davida za kralja. Njemu dade svjedočanstvo: Nađoh Davida, Jišajeva sina, čovjeka po mojemu srcu, koji će ispuniti u svemu moju volju.

²³Od njegova roda podiže Bog po obećanju Izrćlu Spasitelja Isusa.

²⁴Ivan je prije njegova dolaska propovijedao krštenje obraćenja svemu Izrćlovu narodu.

²⁵I kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: Ja nisam onaj kojim me smatrate. Ali dolazi za mnom onaj kome ja nisam dostojan odvezati obuću na nogama.

²⁶Ljudi, braćo, sinovi roda Abrahamova, i oni među vama koji se boje Boga! Nama je poslana ta riječ spasenja.

²⁷Jer oni što borave u Jeruzalemu i njihovi glavari nisu toga spoznali, i osudivši ga, ispunili su riječi proroka koje se čitaju svake subote.

²⁸Premda nisu našli nijedne krivnje na njemu što bi zaslužila smrt, zahtijevali su od Pilata da ga pogubi.

²⁹I kad su ispunili sve što je pisano za njega, skinuli su ga sa stupa i položili u grob.

³⁰Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.

³¹I ukazivao se mnogo dana onima što su bili uzašli s njim iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom.

³²I mi vam navješćujemo radosnu vijest: Bog je obećanje što ga je dao našim ocima ispunio našoj djeci uskrisivši Isusa;"

³³kao što je u drugom Psalmu napisano: Ti si sin moj, ja sam te danas rodio.

³⁴A da ga je uskrisio od mrtvih, i da se on ne mora više vratiti u trulež, izreče ovako: Pouzdane Davidove svetinje udijelit ću vama.

³⁵Zato i na drugom mjestu govori: Ne ćeš dati da tvoj Svetac vidi trulež.

³⁶Ali je David usnuo, nakon što je u svome naraštaju služio naumu Božjem. On se pridružio svojim ocima i vidio je trulež.

³⁷A onaj kojega je Bog uskrisio, nije vidio truleži.

³⁸Neka vam je dakle na znanje, ljudi, braćo, da vam se po njemu propovijeda oproštenje grijeha.

³⁹Od svega od čega se ne mogoste opravdati po Mojsijevu zakonu, u njemu se opravdava svaki koji vjeruje.

⁴⁰Gledajte dakle da ne dođe na vas ono što proroci kažu:

⁴¹Vidite, preziratelji, i čudite se, i nestanite: Jer ja činim djelo u vaše dane, djelo kojem ne ćete vjerovati, ako vas tko izvijesti.”

⁴²Dok su oni izlazili, molili su ih da im te riječi govore u drugu subotu.

⁴³Kad se skup razišao, pođoše za Pavlom i Barnabom mnogi od Židova i pobožnih prozelita. A oni su ih u razgovoru poticali da ustraju u milosti Božjoj.

⁴⁴Sljedeće subote okupi se gotovo sav grad da čuje riječ Gospodnju.

⁴⁵A kad vidješe Židovi mnoštvo, napuniše se zavišću, govorili su protiv Pavlovih riječi i psovali su.

⁴⁶A Pavao i Barnaba rekoše posve otvoreno: “Vama je najprije trebalo propovijedati Božju riječ. Ali kad je odbacujete i sebe držite nedostojnima vječnoga života, evo se obraćamo poganima.

⁴⁷Jer nam tako zapovijedi Gospodin: Postavljam te za svjetlo poganima da budeš na spasenje do kraja zemlje.”

⁴⁸Kad su pogani to čuli, radovali su se i slavili su riječ Gospodnju, i povjerovali su oni koji su bili određeni za vječni život.

⁴⁹Riječ se je Božja raznosila po svoj okolini.

⁵⁰Ali Židovi nagovoriše pobožne i utjecajne žene i gradske prvake te izazvaše progonstvo protiv Pavla i Barnabe i istjeraše ih sa svoga područja.

⁵¹A oni otresoše na njih prah sa svojih nogu i dođoše u Ikonij.

⁵²Učenici su pak ostali, puni radosti i Duha Svetoga.