Read Biblija (Šarić) Djela 16 Bible Online

Djela 16 - Biblija (Šarić) bible

Djela 16

¹Tada dođe u Derbu i Listru, i gle, ondje je bio neki učenik po imenu Timotej, sin žene Židovke koja je postala vjernica, i oca Grka.

²Za njega su dobro svjedočila braća što su bila u Listri i Ikoniju.

³Toga je odlučio Pavao uzeti sa sobom na put; zato ga je uzeo i dao obrezati zbog Židovâ koji su bili u onim mjestima; jer su svi znali da je njegov otac Grk."

⁴A kad su prolazili gradovima, predavali su im na obdržavanje odluke koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu.

⁵Tako su crkve bile utvrđivane u vjeri, i svaki su dan brojčano rasle.

⁶Kad prođoše Frigiju i Galaciju, Duh Sveti im je spriječio propovijedati Riječ u Aziji.

⁷Stigavši na granicu Mizije, pokušali su poći u Bitiniju, ali im ne dopusti Isusov Duh.

⁸A kad prođoše Miziju, siđoše u Troadu.

⁹Pavao je imao viđenje noću: Neki muškarac, Makedonac, stajao je i molio ga govoreći: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!”

¹⁰Nakon tog Pavlova viđenja odmah smo nastojali otputovati u Makedoniju, jer smo bili uvjereni da nas Bog zove da im propovijedamo evanđelje.

¹¹Kad otplovismo iz Troade, dođosmo ravno u Samotraku, a sutradan u Neapol.

¹²A otamo u Filipe, prvi grad onoga dijela Makedonije koji je bio rimska kolonija. U tom gradu ostadosmo nekoliko dana.

¹³U subotnji dan izađosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da se održava molitva. Sjeli smo i govorili ženama koje su se bile sabrale.

¹⁴A slušala je neka bogobojazna žena, po imenu Lidija, trgovkinja grimizom, rodom iz grada Tijatire. Ona je s velikom pažnjom slušala Pavlove riječi jer je Gospodin otvorio njezino srce.

¹⁵A kad je bila krštena ona i njezina kuća, zamoli govoreći: “Ako mislite da sam vjerna Gospodinu, uđite u moju kuću i ostanite!” Natjerala nas je da prihvatimo.

¹⁶I dogodi se, kad smo išli na molitvu, da nas je susrela neka ropkinja koja je imala vračarskoga duha te je vračanjem donosila velik dobitak svojim gospodarima.

¹⁷Ona se prilijepila uz Pavla i nas i vikala je: “Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega koji vam navješćuju put spasenja.”

¹⁸činila je to mnogo dana. A Pavlu to dodija, okrenu se i reče duhu: “Zapovijedam ti, u ime Isusa Krista, da izađeš iz nje.” I izađe u taj čas.

¹⁹A kad vidješe njezini gospodari da im nestade nada u dobitak, uhvatiše Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred poglavarstvo.

²⁰Dovedoše ih gradskim poglavarima i rekoše: “Ovi ljudi, koji su Židovi, bune naš grad

²¹i propovijedaju običaje koje mi ne smijemo ni primiti ni vršiti, jer smo Rimljani.”

²²I sleže se mnoštvo protiv njih, a glavari im strgaše haljine i zapovjediše da ih išibaju.

²³Nakon što im dadoše mnogo udaraca, baciše ih u tamnicu i zapovjediše tamničaru da ih dobro čuva.

²⁴Primivši takvu zapovijed, on ih baci u najdublji predio tamnice, a noge im stavi u klade.

²⁵U ponoći su se Pavao i Sila molili i slavili pjesmom Boga; a sužnji su ih slušali."

²⁶A odjednom se tako snažno potrese zemlja da se uzdrmaše temelji tamnice. Odmah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.

²⁷A kad se probudi tamničar i vidje otvorena vrata tamnice, izvadi mač i htjede se ubiti misleći da su sužnji pobjegli.

²⁸A Pavao povika jakim glasom: “Ne čini sebi nikakva zla, jer smo mi svi ovdje!”

²⁹On zaiska luč, uletje i dršćući pade k nogama Pavla i Sile.

³⁰Izvede ih van i reče: “Gospodo, što trebam činiti da se spasim?”

³¹A oni rekoše: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se, ti i tvoja kuća.”

³²I navijestili su Gospodnju riječ njemu i svima koji su bili u njegovoj kući.

³³On ih uze k sebi u onaj čas noći i opra im rane; i krsti se odmah, on i sva njegova kuća."

³⁴Tada ih uvede u svoju kuću, postavi im stol, i radovao se je sa svom svojom kućom što je povjerovao u Boga.

³⁵Kad je svanulo, poslaše glavari liktore govoreći: “Pusti one ljude!”

³⁶Tamničar kaza to Pavlu: “Poslaše glavari da budete pušteni; sad dakle izađite, i idite s mirom!”"

³⁷Ali im Pavao reče: “Nakon što su nas, rimske građane, kaznili bičevanjem javno bez istrage, i u tamnicu nas bacili, sada nas hoće tajno protjerati? Ne tako, nego sami neka dođu i neka nas izvedu!”

³⁸Kad liktori javiše te riječi glavarima, uplašiše se čuvši da su rimski građani.

³⁹Oni su došli i ispričali im se; zatim su ih oslobodili zamolivši ih da napuste grad."

⁴⁰A kad izađoše iz tamnice, dođoše k Lidiji, i vidjevši braću, osokoliše ih, i otiđoše.