Read Biblija (Šarić) Djela 19 Bible Online

Djela 19 - Biblija (Šarić) bible

Djela 19

¹Dogodilo se, dok je Apolon bio u Korintu, da je Pavao, prošavši gornje krajeve, došao u Efez. Tamo je našao neke učenike i

²rekao im: “Jeste li primili Duha Svetoga kad ste postali vjernici?” A oni mu rekoše: “Nismo ni čuli da ima Duh Sveti.”

³Pavao upita: “Koje ste krštenje primili?” Oni rekoše: “Krštenje Ivanovo.”

⁴A Pavao reče: “Ivan je dijelio krštenje obraćenja govoreći narodu neka vjeruje u onoga koji će za njim doći, to jest u Isusa.”

⁵čuvši to, krstiše se u ime Gospodina Isusa.

⁶I kad Pavao položi ruke na njih, dođe Duh Sveti na njih, i govorili su jezicima i prorokovali.

⁷A bilo ih je svega oko dvanćst muškaraca.

⁸Ušavši u sinagogu, govorio je odvažno tri mjeseca, raspravljajući i uvjeravajući o kraljevstvu Božjem.

⁹Kako su neki otvrdnuli i odbijali Pavlovo uvjeravanje ocrnjujući Put pred narodom, on odstupi od njih i odvoji učenike, pa je raspravljao svaki dan u školi nekoga Tirana.

¹⁰To je trajalo dvije godine, tako da su svi koji su boravili u Aziji, Židovi i Grci, čuli Gospodnju riječ.

¹¹Bog je činio ne mala čudesa po Pavlovim rukama,

¹²tako da su i rupce i odjevne predmete s Pavlova tijela stavljali na bolesnike i oni su ozdravljali i zli su dusi izlazili iz njih.

¹³Probali su i neki židovski egzorcisti, koji su naokolo obilazili, zazivati nad opsjednutima ime Gospodina Isusa govoreći: “Zaklinjem vas Isusom koga propovijeda Pavao.”

¹⁴Sedam sinova Židova Skeve, svećeničkoga glavara, pokušalo je to učiniti.

¹⁵A zao im duh odvrati: “Isusa poznajem, i Pavla znam, a tko ste vi?”

¹⁶I skočivši na njih, čovjek u kojemu je bio zao duh, nadvlada ih, i pritisnu ih tako da su goli i izranjeni pobjegli iz one kuće.

¹⁷To su doznali svi Židovi i Grci koji su živjeli u Efezu i sve ih je zahvatio strah, a ime Gospodina Isusa bilo je veličano.

¹⁸I mnogi od onih što povjerovaše dolazili su glasno kazujući svoja djela.

¹⁹A mnogi od onih koji su čarali, sabraše knjige i spališe ih pred svima; ustanovljeno je da su vrijedile pedeset tisuća srebrenjaka."

²⁰Tako je snagom Gospodnjom rasla Riječ i utvrđivala se.

²¹Nakon tih događaja odluči Pavao u Duhu poći u Jeruzalem putujući preko Makedonije i Ahaje. Najavio je: “Nakon što dospijem tamo, valja mi vidjeti i Rim.”

²²I posla u Makedoniju dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, a sam ostade neko vrijeme u Aziji.

²³A u ono vrijeme podiže se ne mala buna zbog Puta.

²⁴Neki naime srebrnar, po imenu Demetrije, koji je pravio male srebrne hramove Artemide, pribavljao je zanatlijama ne malu zaradu.

²⁵On skupi obrtnike i djelatnike sličnih zanata te reče: “Ljudi, vi znate da od ovoga posla imamo zaradu.

²⁶A vidite i čujete da je ne samo u Efezu nego gotovo po svoj Aziji taj Pavao nagovorio i odvratio veliko mnoštvo jer govori da nisu bogovi kipovi koji se prave rukama.

²⁷Ne samo što nam prijeti opasnost da se naš zanat zapostavi nego ljudi ne će mariti ni za hram velike božice Artemide, i propadat će veličanstvo one koju štuje sva Azija i svijet.”

²⁸Kad oni to čuše, napuniše se gnjevom i stadoše vikati: “Velika je Artemida efeška!”

²⁹Pobuna se proširila po cijelom gradu, i navalivši jednodušno na kazalište, uhvatiše Gaja i Aristarha, Makedonce, Pavlove suputnike.

³⁰A kad je Pavao htio ući među narod, ne dadoše mu učenici.

³¹A neki i od azijskih poglavara, koji su mu bili prijatelji, poslaše k njemu moleći ga da ne ide u kazalište.

³²Jedni su vikali jedno, a drugi drugo; jer je skup bio zbunjen, i većina ih nije znala zašto su se skupili."

³³A neki iz mnoštva obavijestiše nekog Aleksandra, kojega su Židovi progurali naprijed. A Aleksandar, mahnuvši rukom, htjede protumačiti narodu.

³⁴Ali kad upoznaše da je Židov, povikaše svi uglas, i vikali su oko dva sata: “Velika je Artemida efeška!”

³⁵Gradski tajnik je ipak uspio utišati mnoštvo govoreći: “Ljudi, Efežani! Tko je taj čovjek koji ne zna da grad Efez ima svetište velike Artemide i njezin kip što je pao s neba?

³⁶Kad dakle to ne može nitko poreći, trebate biti mirni te ne činiti ništa nepromišljeno.

³⁷Doveli ste ove ljude koji nisu okrali hram niti hule protiv naše božice.

³⁸Ako Demetrije i zanatlije koji su s njim imaju kakvu tužbu protiv koga, imaju sudove, i imaju prokonzule, pa neka tuže jedan drugoga!

³⁹Ako li što drugo tražite, neka se riješi na zakonitom skupu!

⁴⁰Jer prijeti opasnost da ćemo biti tuženi za današnju bunu, a nema nikakva razloga kojim bismo se mogli opravdati za ovu pobunu.” I kad to reče, raspusti skup.