Read Biblija (Šarić) Djela 20 Bible Online

Djela 20 - Biblija (Šarić) bible

Djela 20

¹Nakon što se stišala buna, dozva Pavao učenike i osokolivši ih, oprosti se od njih, i zaputi se u Makedoniju.

²I kad je prošao one krajeve i osokolio ih mnogim riječima, dođe u Grčku.

³Proboravio je tamo tri mjeseca. Kad je htio otploviti u Siriju, stadoše mu Židovi raditi o glavi te se odluči vratiti preko Makedonije.

⁴Pratili su ga Sopater Pirov iz Bereje, Aristarh, Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej, Tihik, i Trofim iz Azije.

⁵Oni odoše naprijed i čekali su nas u Troadi.

⁶A mi otplovismo poslije dana beskvasnih kruhova iz Filipâ, dođosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostadosmo sedam dana.

⁷Prvog dana u tjednu, kad se sabrasmo kako bismo lomili kruh, govorio im je Pavao, jer je namjeravao otputovati sutradan i produljio je govor do ponoći.

⁸I bile su mnoge svjetiljke u gornjoj sobi, gdje smo se bili sabrali.

⁹A sjedio je na prozoru jedan mladić po imenu Eutih, kojega je nadvladao tvrdi san; i kad je Pavao dugo govorio, nagnu se on u snu i pade s trećega kata, i digoše ga mrtva."

¹⁰A Pavao, sišavši, nagnuo se nad njim, i zagrlivši ga, rekao je: “Ne uznemirujte se, jer je njegova duša u njemu!”

¹¹Onda je uzašao, razlomio kruh i blagovao. Govorio je još dugo, sve do zore, i onda je otputovao.

¹²A mladića dovedoše živa, i utješiše se ne malo.

¹³A mi, ušavši u lađu, otplovismo u As da odande uzmemo Pavla, jer je bio tako odredio, odlučivši sam putovati kopnom.

¹⁴I kad se sastade s nama u Asu, uzesmo ga i dođosmo u Mitilenu.

¹⁵I otamo, otplovivši, dođosmo sutradan prema Hiju, a drugi dan pristadosmo u Samu i sutradan dođosmo u Milet,

¹⁶jer je Pavao odlučio mimoići Efez, da se ne bi zadržao u Aziji; htio je, ako mu bude moguće, biti na Pedesetnicu u Jeruzalemu. "

¹⁷A iz Mileta posla u Efez i dozva starješine Crkve.

¹⁸I kad dođoše k njemu, reče im: “Vi znate, od prvoga dana kad dođoh u Aziju, kako sam stalno bio s vama,

¹⁹služeći Gospodinu sa svom poniznošću i sa suzama, usred kušnja koje me snađoše od židovskih zasjeda.

²⁰Nisam ništa propustio kazati što je korisno, nego sam javno i po kućama učio,

²¹zaklinjući Židove i Grke da se obrate Bogu i vjeruju u Gospodina našeg Isusa Krista.

²²I sada evo Duh me veže te idem u Jeruzalem ne znajući što će mi se u njemu dogoditi,

²³osim što mi Duh Sveti po svim gradovima svjedoči da me u Jeruzalemu čekaju okovi i nevolje.

²⁴Ali ja ne marim za svoj život, samo da završim svoju trku i službu koju primih od Gospodina Isusa, da posvjedočim evanđelje Božje milosti.

²⁵I evo sad znam da više ne ćete vidjeti mojega lica, vi svi među koje sam dolazio propovijedajući Kraljevstvo.

²⁶Zato vam svjedočim na današnji dan da sam čist od krvi sviju;"

²⁷jer nisam propustio naviještati vam sav Božji naum.

²⁸Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi predstojnicima, da upravljate Božjom Crkvom koju je stekao svojom krvlju.

²⁹Ja znam da će poslije moga odlaska ući među vas grabežljivi vuci koji ne će štedjeti stada.

³⁰I između vas samih ustat će muškarci koji će govoriti iskrivljen nauk, da povuku učenike za sobom.

³¹Zato bdijte sjećajući se da tri godine noću i danju nisam prestajao sa suzama opominjati svakoga od vas.

³²Sada vas preporučujem Bogu i riječi njegove milosti. Ona može izgrađivati i davati baštinu među svima posvećenima.

³³Srebra, zlata ili ruha nisam poželio ni od koga.

³⁴Sami znate da su za potrebe moje i onih koji su bili sa mnom priskrbljivale ove ruke.

³⁵Stalno sam vam pokazivao da se tako valja truditi i zauzimati za nemoćne i sjećati se riječi Gospodina Isusa, jer on reče: Mnogo je blaženije davati, negoli primati.”

³⁶I kad je to rekao, kleče na koljena i pomoli se sa svima njima.

³⁷A svi udariše u velik plač; popadaše Pavlu oko vrata i cjelivali su ga,"

³⁸ožalošćeni najviše zbog riječi koju reče, da više ne će vidjeti njegova lica. I otpratiše ga na lađu.