Read Biblija (Šarić) Djela 21 Bible Online

Djela 21 - Biblija (Šarić) bible

Djela 21

¹Nakon što smo se od njih oprostili i zaplovili, jedreći ravno, stigosmo u Kos, a drugi dan na Rod, i otamo u Pataru.

²I našavši lađu što plovi za Feniciju, uđosmo i otplovismo.

³A kad nam se ukaza Cipar, ostavismo s lijeve strane, i plovili smo prema Siriji. Pristadosmo u Tiru, jer je ondje trebalo iz lađe iskrcati teret.

⁴Kako smo ondje pronašli učenike, ostali smo sedam dana; a oni su, potaknuti od Duha, Pavlu govorili neka ne ide u Jeruzalem."

⁵I kad se navršiše dani, izađosmo i krenusmo na put, a pratili su nas svi sa ženama i djecom do iza grada; i kleknuvši na obali, pomolismo se."

⁶I oprostivši se jedni s drugima, uđosmo u lađu, a oni se vratiše svojim kućama.

⁷Mi dovršismo plovidbu, a zatim dođosmo od Tira u Ptolemaidu, i pozdravivši se s braćom, ostadosmo kod njih jedan dan.

⁸A sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. I ušavši u kuću Filipa, evanđelista, koji je bio jedan od sedmorice, ostadosmo kod njega.

⁹On je imao četiri kćeri djevice koje su prorokovale.

¹⁰Dok smo boravili ondje nekoliko dana, dođe iz Judeje prorok po imenu Agab.

¹¹I došavši k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke i reče: “Ovo govori Duh Sveti: čovjeka čiji je ovo pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predat će ga u ruke pogana.”

¹²Kad to čusmo, zamolismo ga mi i oni koji su bili iz onoga mjesta da ne uzlazi u Jeruzalem.

¹³A Pavao odgovori: “Što činite te plačete i razdirete mi srce? Jer ja sam pripravan za ime Gospodina Isusa ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu.”

¹⁴A kad ga ne mogosmo nagovoriti, primirismo se rekavši: “Neka bude volja Gospodnja!”

¹⁵Poslije tih dana spremismo se i uziđosmo u Jeruzalem.

¹⁶S nama pođoše i neki učenici iz Cezareje vodeći nas nekomu Mnasonu s Cipra, starome učeniku, da budemo njegovi gosti.

¹⁷Kad dođosmo u Jeruzalem, primiše nas braća radosno.

¹⁸A sutradan otiđe Pavao s nama k Jakovu, i sabraše se sve starješine.

¹⁹I kad ih pozdravi, stade im redom kazivati što učini Bog među neznabošcima po njegovu služenju.

²⁰A oni koji su ga slušali slavili su Boga. Zatim mu rekoše: “Vidiš, brate, kolike tisuće Židova povjerovaše, i svi revnuju za Zakon.

²¹A rečeno im je za tebe da Židove koji su među poganima potičeš na otpad od Mojsija govoreći im da ne trebaju obrezivati svoje sinove niti držati običaje.

²²Što ćemo dakle sada? Svakako će čuti da si došao.

²³Stoga učini ovo što ti predlažemo: Kod nas imaju četiri muškarca koji su se zavjetovali.

²⁴Njih uzmi i obavi s njima obred čišćenja; plati im troškove: neka ošišaju glave. Tako će svi doznati da ono što su čuli o tebi nije ništa, nego da i sam živiš po Zakonu te da ga držiš."

²⁵A poganima koji prihvatiše vjeru mi smo poslali odluku, neka se suzdržavaju od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od mesa udavljenih životinja i od bluda.”

²⁶Tada Pavao uze one muškarce i sutradan otpoče s njima obred čišćenja, uđe u Hram radi najavljivanja dana kada će, po završetku čišćenja, biti prinesena žrtva za svakoga od njih.

²⁷Kad je bilo sedam dana pri kraju, vidješe ga u Hramu oni Židovi što su bili iz Azije, i pobuniše sve mnoštvo, i stave na nj ruke

²⁸vičući: “Ljudi, Izrćlci, u pomoć! Ovo je čovjek koji naučava protiv naroda i Zakona i ovoga mjesta sve i posvuda; pa još i pogane uvede u Hram, i opogani ovo sveto mjesto.”"

²⁹Vidjeli su, naime, s njim u gradu Trofima iz Efeza, i mislili su da ga je Pavao uveo u Hram.

³⁰Uzbuni se sav grad, i strča se narod. Uhvatiše Pavla i stadoše ga vući van iz Hrama. I odmah se zatvoriše vrata.

³¹A kad su ga htjeli ubiti, dođe glas k zapovjedniku čete da se pobunio sav Jeruzalem.

³²A on odmah uze vojnike i satnike i dotrča dolje k njima. A oni, vidjevši zapovjednika i vojnike, prestadoše tući Pavla.

³³Tada zapovjednik pristupi, uze ga i zapovjedi da ga okuju u dvoje okove. Zatim je ispitivao tko je i što je učinio.

³⁴Jedni su vikali u mnoštvu jedno, a drugi drugo. I kad nije mogao od buke ništa sigurno saznati, zapovjedi da ga odvedu u vojarnu.

³⁵I kad dođe do stuba, vojnici su ga morali nositi zbog sile naroda.

³⁶Za njim je naime išlo mnoštvo naroda vičući: “Dolje s njim!”

³⁷Kad je Pavao bio uveden u vojarnu, reče zapovjedniku: “Smijem li ti ja nešto reći?” A on reče: “Zar znaš grčki?

³⁸Nisi li ti Egipćanin koji si prije nekoliko dana podigao bunu i izveo u pustinju četiri tisuće bodežara?”

³⁹A Pavao reče: “Ja sam Židov iz Tarza, građanin znamenitoga grada u Ciliciji. Molim te, dopusti mi da progovorim narodu!”

⁴⁰A kad mu dopusti, stade Pavao na stubama, mahnu rukom narodu, i kad nastade velika tišina, progovori hebrejskim jezikom: