Read Biblija (Šarić) Djela 22 Bible Online

Djela 22 - Biblija (Šarić) bible

Djela 22

¹”Ljudi, braćo i oci, čujte što ću vam sad reći u svoju obranu!”

²A kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, nastade još veća tišina. I on reče:

³”Ja sam Židov, rođen u Tarzu u Ciliciji, a odgojen u ovome gradu, do Gamalijelovih nogu, strogo poučen u Zakonu naših otaca, revnitelj Božji, kao što ste vi svi danas.

⁴Ja sam ovaj Put progonio na smrt, vežući i predajući u tamnice muškarce i žene.

⁵Svjedoci su mi veliki svećenik i sve starješine od kojih sam primio i poslanice za braću, kad sam pošao u Damask da sljedbenike ovoga Puta dovedem otamo svezane u Jeruzalem radi kažnjavanja.

⁶Dok sam putovao i približio se Damasku, dogodi mi se oko podne da me odjedanput obasja velika svjetlost s neba.

⁷Tada padoh na zemlju i začuh glas koji mi je govorio: Savle, Savle, zašto me progoniš?

⁸A ja odgovorih: Tko si, Gospodine? I reče mi: Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.

⁹Oni koji su bili sa mnom vidješe doduše svjetlost, ali ne čuše glas onoga koji mi je govorio.

¹⁰I rekoh: Što da činim, Gospodine? A Gospodin mi reče: Ustani, idi u Damask i ondje će ti se kazati sve što trebaš činiti.

¹¹Kako obnevidjeh od sjaja one svjetlosti, povedoše me za ruku pratioci i dođoh u Damask.

¹²A neki Ananija, muž koji se vjerno držao Zakona, za koga su svjedočili svi Židovi što ondje žive,

¹³dođe k meni, stade i reče mi: Savle, brate, progledaj! I ja u taj čas pogledah na nj.

¹⁴A on reče: Bog naših otaca izabra te da upoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz njegovih usta:

¹⁵jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo.

¹⁶Što još oklijevaš? Ustani i primi krštenje i operi se od svojih grijeha zazivajući njegovo ime!

¹⁷A dogodi se, kad sam se vratio u Jeruzalem i molio u Hramu, da se zanesoh,

¹⁸i vidjeh Gospodina gdje mi govori: Pohiti i izađi brzo iz Jeruzalema, jer ne će primiti tvoga svjedočanstva za mene!

¹⁹A ja rekoh: Gospodine, sami znaju da sam ja zatvarao u tamnicu i tukao po sinagogama one koji vjeruju u tebe.

²⁰I dok je prolijevana krv Stjepana, tvojega svjedoka, bio sam i ja ondje, pristajao sam, i čuvao sam odjeću onih koji su ga ubijali.

²¹I reče mi: Idi, jer ću te daleko poslati među pogane.”

²²Oni su ga slušali do te riječi, ali sad podigoše svoj glas govoreći: “Makni s lica zemlje takvoga, jer ne smije živjeti!”

²³I kad su oni počeli vikati, zbacivati svoju odjeću i bacati prašinu u zrak,

²⁴naloži zapovjednik da Pavla uvedu u vojarnu i da ga bičevanjem ispitaju, kako bi doznao zašto su tako vikali na nj.

²⁵I kad ga pritegoše konopcima, reče Pavao satniku koji je stajao uz njega: “Smijete li bičevati rimskoga građanina, a da nije osuđen?”

²⁶čuvši to, satnik pristupi k zapovjedniku i javi mu: “Što namjeravaš učiniti? Ovaj je čovjek rimski građanin!”

²⁷A zapovjednik pristupi i reče Pavlu: “Kaži mi, jesi li ti rimski građanin?” A on reče: “Jesam.”

²⁸I zapovjednik odvrati: “Ja sam za velik iznos stekao to građanstvo.” A Pavao reče: “Ja ga imam već od rođenja.”

²⁹Onda odstupiše odmah od njega oni koji su ga trebali mučiti. A zapovjednik se uplašio kad je doznao da je Pavao rimski građanin i što ga je bio svezao.

³⁰A sutradan, odlučivši da sigurno dozna zašto Pavla tuže Židovi, pusti ga iz okova te zapovjedi da dođu svećenički glavari i sve Veliko vijeće. Tada dovede Pavla i postavi ga pred njih.