Read Biblija (Šarić) Djela 23 Bible Online

Djela 23 - Biblija (Šarić) bible

Djela 23

¹Očiju uprtih u Veliko vijeće, Pavao reče: “Ljudi, braćo, ja sam potpuno čiste savjesti živio pred Bogom sve do današnjega dana.”

²A veliki svećenik Ananija zapovjedi onima što su stajali kod njega da ga udare po ustima.

³Tada mu reče Pavao: “Udarit će tebe Bog, zide obijeljeni! I ti sjediš te mi sudiš po Zakonu, a protiv Zakona zapovijedaš da me udaraju?”

⁴A oni što su stajali ondje rekoše: “Što, ti grdiš velikog svećenika Božjega?”

⁵A Pavao reče: “Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Jer je pisano: Ne grdi glavara svojega naroda!”

⁶A znajući da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji, Pavao povika pred Velikim vijećem: “Ljudi, braćo, ja sam farizej, sin farizeja; zbog nade u uskrsnuće mrtvih doveden sam na sud.”"

⁷Kad on to reče, nastade rasprava među farizejima i saducejima, i razdijeli se mnoštvo.

⁸Jer saduceji govore da nema uskrnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji priznaju oboje.

⁹I nastade velika vika. I ustadoše neki pismoznanci farizejske sljedbe te su se prepirali govoreći: “Ništa zla ne nalazimo na ovom čovjeku. Što ako mu je govorio duh ili anđeo?”

¹⁰I kad nastade velika rasprava, poboja se zapovjednik da Pavla ne rastrgaju, i zapovjedi da siđu vojnici i da ga otmu između njih te da ga odvedu u vojarnu.

¹¹Sljedeće noći stade Gospodin pred njega i reče: “Budi hrabar! Kao što si svjedočio za mene u Jeruzalemu, tako ti valja i u Rimu svjedočiti.”

¹²A kad osvanu dan, sabraše se neki od Židova i zakleše se govoreći da ne će ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.

¹³A bilo ih je više od četrdeset koji se tako zakleše.

¹⁴Oni pristupiše svećeničkim glavarima i starješinama i rekoše: “Tvrdo smo se zakleli da ne ćemo ništa okusiti, dok ne ubijemo Pavla.

¹⁵Sad dakle vi s Velikim vijećem poručite zapovjedniku da ga dovede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje o njemu, a mi smo spremni ubiti ga prije nego se on približi.”

¹⁶Međutim, sin Pavlove sestre, čuvši za zasjedu, dođe, uđe u vojarnu i javi Pavlu.

¹⁷A Pavao dozva k sebi jednoga satnika i reče: “Ovoga mladića odvedi k zapovjedniku, jer mu želi nešto javiti!”

¹⁸I on ga uze, dovede k zapovjedniku i reče: “Sužanj Pavao dozva me i zamoli da dovedem k tebi ovoga mladića koji ti nešto želi kazati.”

¹⁹A zapovjednik, uzevši ga za ruku i otišavši nasamo, upita ga: “Što mi imaš javiti?”

²⁰A on reče: “Židovi se dogovoriše da te zamole da sutra dovedeš Pavla pred Veliko vijeće, kao da bi točnije ispitali njegov slučaj;"

²¹ali ih ti nemoj poslušati, jer ga čeka u zasjedi više od četrdeset njihovih muškaraca koji su se zakleli da ne će ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. I sad su spremni, i čekaju tvoje obećanje.”

²²Tada zapovjednik otpusti mladića zapovjedivši: “Ne kazuj nikomu da si mi ovo javio!”

²³I dozvavši dvojicu satnika reče: “Pripravite dvjesta vojnika da idu do Cezareje, i sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca, nakon treće noćne ure;"

²⁴i priredite i zaprežne životinje, da posade Pavla i da ga zdrava doprate do namjesnika Feliksa.”

²⁵I napisa poslanicu ovog sadržaja:

²⁶”Klaudije Lizija pozdravlja čestitog namjesnika Feliksa.

²⁷čovjeka ovoga uhvatiše Židovi i htjedoše ga ubiti; a ja dođoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je rimski građanin."

²⁸I želeći doznati krivnju za koju ga optužuju, izvedoh ga pred njihovo Veliko vijeće.

²⁹I ustanovih da ga tuže za kršenje njihova Zakona, ali nema nikakve krivnje zbog koje zaslužuje smrt ili okove.

³⁰A kad mi dojaviše da se sprema zasjeda protiv njega, poslah ga k tebi zapovjedivši i tužiteljima da pred tobom kažu što imaju protiv njega. Da si zdravo!”

³¹A vojnici zatim, kao što im je bilo zapovjeđeno, uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu.

³²Sutradan, ostavivši konjanike da idu dalje s njim, vratiše se u vojarnu.

³³I oni, stigavši u Cezareju, predadoše poslanicu namjesniku i izvedoše Pavla pred njega.

³⁴A kad je ovaj pročitao, zapita iz koje je pokrajine. Doznavši da je iz Cilicije,

³⁵reče: “Saslušat ću te kad dođu tvoji tužitelji.” I zapovjedi da ga čuvaju u Herodovu dvoru.