Read Biblija (Šarić) Djela 26 Bible Online

Djela 26 - Biblija (Šarić) bible

Djela 26

¹A Agripa reče Pavlu: “Dopušta ti se da govoriš za sebe.” Onda se Pavao, pruživši ruku, stade braniti:

²”Sretnim se smatram, kralju Agripa, što se danas mogu pred tobom braniti od svega za što me optužuju Židovi,

³a najviše što znam da ti poznaješ sve židovske običaje i prepiranja. Zato te molim da me poslušaš strpljivo.

⁴Moje dakle življenje od mladosti, što je isprva bilo među mojim narodom u Jeruzalemu, poznaju svi Židovi.

⁵Kako me znaju otprije, mogu, ako hoće, posvjedočiti da sam živio kao farizej, po najstrožoj sljedbi naše religije.

⁶I sad stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje je Bog dao našim ocima.

⁷Nadajući se da će se ono ispuniti, naših dvanćst plemena neprekidno održava bogoštovlje noću i danu. Zbog te nade, kralju, ja sam optužen od Židova.

⁸Što? Zar vi smatrate nevjerojatnim da Bog uskrisava mrtve?

⁹I ja sam nekoć mislio da trebam što je moguće više činiti protiv imena Isusa Nazarećanina.

¹⁰To sam i činio u Jeruzalemu. I mnoge sam od svetih pozatvarao u tamnice, dobivši vlast od svećeničkih glavara, i odobravao sam kad bi ih ubijali.

¹¹I kažnjavao sam ih često po svim sinagogama, nagonio sam ih da hule, i bjesneći preko svake mjere, progonio sam ih sve do gradova u inozemstvu.

¹²Kad sam zbog toga išao u Damask, po ovlasti i nalogu svećeničkih glavara,

¹³vidio sam, kralju, na putu u podne svjetlost s neba jaču od sunčanoga sjaja, koja je obasjala mene i one što su bili zajedno sa mnom.

¹⁴I kad smo svi mi popadali na zemlju, čuo sam glas gdje mi govori hebrejskim jezikom: Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv žalca praćakati.

¹⁵A ja rekoh: Tko si, ti, Gospodine? A Gospodin reče: Ja sam Isus kojega ti progoniš.

¹⁶Nego ustani i uspravi se jer sam ti se zato ukazao da te postavim za služitelja i svjedoka ovoga što si vidio, i onoga što ću ti objaviti.

¹⁷Izbavljat ću te od tvoga naroda i od pogana kojima te sada šaljem,

¹⁸da im otvoriš oči kako bi se obratili od tame k svjetlosti i od sotonine vlasti k Bogu, da prime oproštenje grijehâ i baštinu među svetima po vjeri u mene.

¹⁹Zato, kralju Agripa, nisam bio nepokoran nebeskome viđenju,

²⁰nego sam propovijedao najprije onima koji su u Damasku i u Jeruzalemu, potom i po svoj židovskoj zemlji, i poganima, da se pokaju i da se obrate Bogu čineći djela dostojna obraćenja.

²¹Zato me Židovi uhvatiše u Hramu i htjedoše me ubiti.

²²Ali uz pomoć Božju stojim do dana današnjega i svjedočim i malom i velikom, ništa drugo ne kazujući osim što su proroci navijestili da će se dogoditi, i Mojsije:

²³da će Mesija trpjeti, da će prvi od mrtvih uskrsnuti, da će navješćivati svjetlost židovskom narodu i poganima.”

²⁴Dok se Pavao tako branio, reče Fest jakim glasom: “Luduješ, Pavle! Mnoge te knjige dovele do ludosti.”

²⁵A Pavao reče: “Ne ludujem, čestiti Feste, nego kazujem riječi istine i razboritosti.

²⁶Za ovo zna kralj kojemu i govorim otvoreno jer ne vjerujem da mu je što od ovoga sakriveno; ništa od ovoga nije se naime događalo u kutu."

²⁷Vjeruješ li, kralju Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ.”

²⁸A Agripa će Pavlu: “Zamalo pa me uvjeri da postanem kršćanin.”

²⁹A Pavao reče: “Želim od Boga, i za malo i za mnogo, da bi ne samo ti, nego i svi koji slušaju, postali danas ovakvi kao što sam ja, osim ovih okova.”

³⁰I ustade kralj, i namjesnik, i Berenika, i oni koji su sjedili s njima.

³¹Otišavši, razgovarali su među sobom: “Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili okove.”

³²A Agripa reče Festu: “Ovaj bi čovjek mogao biti pušten, da se nije prizvao na cara.”