Read Biblija (Šarić) Djela 27 Bible Online

Djela 27 - Biblija (Šarić) bible

Djela 27

¹Kad bi odlučeno da otplovimo u Italiju, predadoše Pavla i druge neke sužnje satniku, po imenu Juliju, od careve čete.

²Nakon što smo se ukrcali na adramitski brod koji je trebao ploviti u azijska mjesta, otisnusmo se; a s nama je bio Aristarh, Makedonac iz Soluna."

³I drugi dan doplovismo u Sidon. Kako je Julije čovječno postupao prema Pavlu, dopustio mu je da pohodi prijatelje i da se oni brinu za njega.

⁴Nakon što smo isplovili otamo, plovili smo uz Cipar, jer su vjetrovi bili protivni.

⁵I preplovivši cilicijsku i pamfilijsku pučinu, dođosmo u Miru Licijsku.

⁶Ondje je satnik našao aleksandrijsku lađu koja je plovila u Italiju te nas premjestio na nju.

⁷Plovili smo mnogo dana sporo i jedva stigli do Knida, jer nas je spriječio vjetar. Tako doplovismo pod Kretu kod Salmone.

⁸I s mukom ploveći uz obalu, dođosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra Pristaništa, u čijoj je blizini grad Lasej.

⁹Nakon što prođe mnogo vremena, i kad je već plovidba bila sa strahom, jer je i post već bio prošao, opominjao ih je Pavao

¹⁰govoreći im: “Ljudi, vidim da će plovidba biti s mukom i znatnom štetom ne samo za tovar i lađu nego i za naš život.”

¹¹Satnik je međutim imao više povjerenja u kormilara i gospodara lađe negoli u Pavlove riječi.

¹²A kako luka nije bila pogodna za zimovanje, većina je smatrala da je bolje otploviti otamo i nekako doći do Feniksa, kretske luke što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu te ondje prezimiti.

¹³Kad je blago zapuhao južnjak, mislili su da mogu sigurno izvesti svoju namjeru, i digavši sidro, otplovili su duž Krete.

¹⁴Ali nedugo zatim udari s otoka buran vjetar koji se zove sjeveroistočnjak.

¹⁵Kad zahvati lađu koja se nije mogla opirati vjetru, predadosmo je valovima, i oni nas ponesoše.

¹⁶Prolazeći pokraj jednoga otoka, koji se zove Kauda, jedva smo mogli dohvatiti čamac.

¹⁷I izvukavši ga, upotrijebiše pomagala i podvezaše lađu; a bojeći se da ne udare na Sirtu, spustiše jedra, i tako se plovilo dalje."

¹⁸Kako nas je bacala silna bura, sutradan stadoše izbacivati tovar.

¹⁹I treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu.

²⁰A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura je svejednako navaljivala, ugasila nam se svaka nada da ćemo se spasiti.

²¹Već dugo nitko nije ništa jeo. Onda Pavao stade među njih i reče: “Ljudi, trebalo je poslušati mene i ne otiskivati se od Krete; tada ne biste imali ove muke i štete."

²²A sad vas bodrim da budete hrabri, jer nitko od vas ne će stradati osim lađe.

²³Jer ove noći stade preda me anđeo Boga čiji jesam i kome služim

²⁴govoreći: Ne boj se, Pavle! Valja ti doći pred cara. I evo ti darova Bog sve koji plove s tobom.

²⁵Zato, ljudi, ne bojte se, jer vjerujem Bogu da će tako biti kao što mi je rečeno.

²⁶Ali nam valja udariti na neki otok.”

²⁷A kad bi četrnćsta noć, a mi o ponoći plovili po Jadranu, pomisliše mornari da se primiču nekakvom kopnu.

²⁸Baciše olovnicu i nađoše dvadeset hvati dubine; i prošavši malo, nađoše petnćst hvati."

²⁹I bojeći se da ne udarimo na grebene, bacili su s krme četiri sidra, pa su željno čekali svanuće.

³⁰Ali kad su mornari pokušali pobjeći s lađe te počeli spuštati čamac u more, izgovarajući se kao da hoće s pramca spustiti sidra,

³¹reče Pavao satniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti.”

³²Tada vojnici presjekoše užad na čamcu i spustiše ga te pade u more.

³³I kad stade svitati, molio je Pavao sve da jedu, govoreći: “četrnćsti je dan danas kako čekate bez jela, ništa ne okusivši.

³⁴Zato vas molim da jedete, jer je to za vaše zdravlje. A nijednome od vas dlaka s glave ne će pasti.”

³⁵I rekavši to uze kruh, i dade hvalu Bogu pred svima, i razlomivši stade jesti.

³⁶Onda se svi ohrabriše i stadoše jesti.

³⁷A bilo nas je u lađi svega dvjesta i sedamdeset i šest osoba.

³⁸Nakon što su se najeli, olakšaše lađu izbacivši pšenicu u more.

³⁹Kad se razdanilo, mornari nisu prepoznali zemlju, ali su ugledali nekakav zaljev s obalom u koji su odlučili zavesti lađu, ako bude moguće.

⁴⁰I podigavši sidra, ostave ih u moru, popuste užad kormila i raširivši prednje jedro prema vjetru, plovili su prema obali.

⁴¹A kad dođosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasuka se lađa; i prednji kraj što se nasuka ostade tvrd i nepomičan, a krmu su razbijali silni valovi."

⁴²Vojnici su namjeravali poubijati sužnje, da koji ne ispliva i ne uteče.

⁴³Ali satnik, htijući spasiti Pavla, zabrani njihovu namjeru i zapovjedi onima koji znaju plivati neka poskaču prvi u vodu te izađu na kopno.

⁴⁴A ostali, jedni na daskama, a jedni na čemu od lađe. I tako izađoše svi živi na kopno.