Read Biblija (Šarić) Djela 4 Bible Online

Djela 4 - Biblija (Šarić) bible

Djela 4

¹Dok su oni govorili narodu, pristupiše svećenici, zapovjednik Hrama i saduceji.

²Bili su ogorčeni što ovi uče narod i navješćuju u Isusu uskrsnuće od mrtvih.

³Dadoše ih uhititi i staviti u zatvor do jutra, jer je već bila večer.

⁴Mnogi od onih koji su slušali propovijed, povjerovali su; a broj muškaraca narastao je na oko pet tisuća. "

⁵A kad bi ujutro, skupiše se njihovi glavari, starješine i pismoznanci u Jeruzalemu

⁶i Ana, veliki svećenik, i Kajfa, i Ivan i Aleksandar, i koliko god ih je bilo od roda velikih svećenika.

⁷Postaviše ih na sredinu i upitaše ih: “Kakvom punomoći ili u čije ime vi ovo učiniste?”

⁸Tada im Petar, napunivši se Duha Svetoga, reče: “Glavari narodni i starješine!

⁹Ako se danas protiv nas provodi istraga za dobro djelo koje učinismo bolesnu čovjeku te on ozdravi,

¹⁰neka je na znanje svima vama i svemu Izrćlovu narodu: U ime Isusa Krista Nazarećanina, kojega vi razapeste, a Bog ga uskrisi od mrtvih, po njemu stoji ovaj pred vama zdrav.

¹¹Ovo je kamen koji vi graditelji odbaciste, a koji postade kamen ugaoni.

¹²I nema ni u jednom drugom spasenja; jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima u kojem se trebamo spasiti.”"

¹³Kad vidješe smionost Petra i Ivana te razabraše da su ljudi neuki i neupućeni, divili su se, a znali su da su bili s Isusom.

¹⁴Budući da vidješe i iscijeljenoga čovjeka gdje stoji s njima, nisu mogli ništa odvratiti.

¹⁵Onda im zapovjediše da izađu iz Vijeća i stadoše međusobno raspravljati.

¹⁶Govorili su: “Što da učinimo ovim ljudima? Jer da su očito čudo učinili, poznato je svim žiteljima Jeruzalema, i ne možemo tajiti.

¹⁷Ali da se dalje ne raširi po narodu, oštro im zaprijetimo neka više ne spominju to ime nikome!”

¹⁸Dozvaše ih i zapovjediše im da ništa ne govore niti uče u Isusovo ime.

¹⁹Petar i Ivan im odvratiše: “Je li pravo pred Bogom da više slušamo vas, negoli Boga? Sudite!

²⁰Jer ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.”

²¹A oni im zaprijetiše i ne našavši ništa kako bi ih kaznili, pustiše ih zbog naroda, jer su svi slavili Boga zbog onog što se dogodilo.

²²Jer onome čovjeku koji je tako čudesno ozdravio bilo je više od četrdeset godina.

²³Kad su Petar i Ivan bili otpušteni, dođoše k svojima i izvijestiše ih što su im sve rekli svećenički glavari i starješine.

²⁴A oni, kad čuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: “Gospodine, Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega što je u njima!

²⁵Ti si Duhom Svetim na usta našega oca Davida, svojega sluge, rekao: Zašto se bune pogani, i narodi snuju isprazne snove?

²⁶Dižu se zemaljski kraljevi i skupljaju se knezovi protiv Gospodina i njegova Pomazanika.

²⁷Jer se zaista ujediniše u ovome gradu Herod i Poncije Pilat s poganima i s Izrćlovim plemenima protiv tvojega svetog Sluge Isusa, tvojeg pomazanika.

²⁸Oni izvršiše ono što su unaprijed odredile tvoja ruka i tvoj naum.

²⁹I sad, Gospodine, pogledaj njihove prijetnje i daj svojim slugama da govore sa svom smjelošću tvoju riječ!

³⁰Pružaj svoju ruku da se po imenu tvojega svetoga Sluge Isusa događaju iscjeljenja, znaci i čudesa!”

³¹Poslije te molitve potrese se mjesto na kojem su bili sabrani. Svi se napuniše Duha Svetoga, i navješćivali su Božju riječ sa smjelošću.

³²A mnoštvo vjernika bilo je jedno srce i jedna duša. Nijedan nije govorio za svoje imanje da je njegovo, nego im je sve bilo zajedničko.

³³Apostoli su s velikom silom svjedočili uskrsnuće Gospodina Isusa, i velika je milost bila na svima njima.

³⁴Jer nijedan među njima nije bio u oskudici. Tko je posjedovao njive ili kuće, prodavao bi ih i donosio novce koje su za to dobivali.

³⁵I stavljali su pred noge apostolima. A davalo se svakome koliko je tko trebao.

³⁶Tako je levit Josip iz Cipra, kojega su apostoli nazvali Barnaba, što znači “sin utjehe”,

³⁷imao njivu, prodao je i donio novce i stavio ih apostolima pred noge.