Read Biblija (Šarić) Djela 5 Bible Online

Djela 5 - Biblija (Šarić) bible

Djela 5

¹Neki čovjek, po imenu Ananija, sa svojom ženom Safirom prodade njivu.

²Ali sa znanjem svoje žene zadrži za sebe jedan dio novca, a drugi dio donese i stavi apostolima pred noge.

³Tada reče Petar: “Ananija, zašto napuni sotona tvoje srce da slažeš Duhu Svetome i zadržiš za sebe jedan dio od novca što si ga dobio za njivu?

⁴Zar ne bi ostala tvoja da nije prodana? I nakon što si je prodao, nije li bila u tvojoj vlasti? Kako si samo mogao tako što zasnovati u svome srcu? Nisi slagao ljudima, nego Bogu.”

⁵A kad ču Ananija te riječi, pade i izdahnu. Velik strah obuze sve koji to čuše.

⁶A mladići ustadoše, zamotaše ga u platno, iznesoše i zakopaše.

⁷Prođoše oko tri ure. Tada uđe i njegova žena, ne znajući što se dogodilo.

⁸Petar joj reče: “Kaži mi, jeste li za toliko prodali njivu?” A ona reče: “Da, za toliko.”

⁹Tada joj reče Petar: “Zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onih koji zakopaše tvojega muža pred vratima su te će iznijeti i tebe.”

¹⁰I odmah pade pred njegovim nogama, i izdahnu. A mladići ušavši, nađoše je mrtvu, izniješe je i zakopaše uz njezina muža.

¹¹Velik strah dođe na svu Crkvu i na sve koji to čuše.

¹²A po rukama apostolâ događali su se mnogi znaci i čudesa u narodu. I bili su jednodušno svi u Salomonovu trijemu.

¹³A od ostalih nitko im se nije smio pridružiti; ali ih je narod veličao."

¹⁴I sve se više množio broj muškaraca i žena koji su vjerovali u Gospodina,

¹⁵tako da su na ulice iznosili bolesnike i stavljali ih na posteljama i nosilima da bi, kad dođe Petar, barem njegova sjena osjenila koga od njih.

¹⁶A dolazili su mnogi iz okolnih gradova u Jeruzalem i donosili bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi bi ozdravljali.

¹⁷Puni zavisti ustadoše veliki svećenik i svi koji su bili s njim, saducejska sljedba.

¹⁸Oni digoše ruke na apostole i baciše ih u javnu tamnicu.

¹⁹Ali Gospodnji anđeo otvori noću vrata tamnice, izvede ih i reče:

²⁰”Idite, nastupajte u Hramu i govorite sve riječi ovoga života!”

²¹čuvši to, uđoše ujutro u Hram, i naučavali su. Tada dođe veliki svećenik i njegove pristaše. Oni sazvaše Veliko vijeće i sve starješine Izrćlovih sinova i poslaše u tamnicu da ih dovedu.

²²Sluge otiđoše, ali ih ne nađoše u tamnici. Vratiše se i javiše:

²³”Nađosmo tamnicu tvrdo zaključanu i stražu na svome mjestu pred vratima. Otvorismo, ali ne nađosmo nikoga unutra.”

²⁴A kad čuše te riječi, pitali su se zapovjednik Hrama i svećenički glavari kako li se to dogodilo.

²⁵Tada dođe netko i javi im: “Eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu stoje u Hramu i uče narod!”

²⁶Onda otiđe zapovjednik Hrama sa slugama i dovede ih, ali ne na silu; jer su se bojali da ih ne kamenuje narod. "

²⁷Dovedoše ih dakle i postaviše ih pred Veliko vijeće. Veliki ih svećenik zapita:

²⁸”Nismo li vam strogo zapovjedili da ne učite u ovo ime? A eto, vi napuniste Jeruzalem svojim naukom i hoćete okriviti nas za krv onoga čovjeka.”

²⁹A Petar i apostoli odvratiše: “Više se treba pokoravati Bogu negoli ljudima.

³⁰Bog naših otaca podiže Isusa kojega vi ubiste objesivši ga na drvo.

³¹Njega Bog svojom desnicom uzvisi za Začetnika i Spasitelja, da udijeli Izrćlu obraćenje i oproštenje grijeha.

³²Za to smo svjedoci mi i Duh Sveti kojega Bog dade svima koji se njemu pokoravaju.”

³³Kad oni to čuše, vrlo se razljutiše te su ih odlučili ubiti.

³⁴Ali ustade u Velikom vijeću neki farizej po imenu Gamaliel, učitelj zakona, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da ljudi malo izađu van.

³⁵Tada im reče: “Ljudi Izrćlci, promislite dobro za ove ljude što ćete učiniti!

³⁶Jer prije ovih dana ustade Teuda govoreći da je on nešto, i za njim pristade ljudi oko četiri stotine. I on bi ubijen, i svi koji su ga slijedili raspršiše se i propadoše.

³⁷Poslije toga ustade Juda Galilejac u dane popisa i odvuče dosta ljudi za sobom. I on pogibe, i svi koji su pristali uz njega, razasuše se.

³⁸I zato vam sad kažem: Prođite se ovih ljudi i pustite ih! Jer ako je od ljudi ovaj naum ili pothvat, propast će.

³⁹Ako li je od Boga, ne ćete ga moći uništiti, mogli biste se, štoviše, naći i kao Božji protivnici.”

⁴⁰I poslušaše ga. I dozvavši apostole, odrediše im kaznu šibanja, zatim im zaprijetiše da ne govore više u Isusovo ime i otpustiše ih.

⁴¹A oni otiđoše od Velikoga vijeća radujući se što su bili smatrani dostojnima podnijeti zlostavljanje za Ime.

⁴²I nisu prestajali svaki dan u Hramu i po kućama naučavati i propovijedati evanđelje o Kristu Isusu.