Read Biblija (Šarić) Jošua 22 Bible Online

Jošua 22 - Biblija (Šarić) bible

Jošua 22

¹Tada sazva Jošua Rubenovce i Gadove sinove i polovinu Manašeova plemena

²i reče im: “Vi ispuniste sve što vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, i poslušaste me u svemu što sam vam zapovjedio.

³Ne ostaviste svoje braće to dugo vrijeme do danas, nego očuvaste vjerno zapovijed Gospodina, Boga svojega.

⁴I kako je Gospodin, Bog vaš, pribavio mir vašoj braći, kako im je obećao, to se sad vratite natrag kući, u zemlju u kojoj je vaša baština, koju vam je Mojsije, sluga Gospodnji, odredio s one strane Jordana!

⁵Samo pazite da vršite revno naloge i zapovijedi što vam ih je dao Mojsije, sluga Gospodnji: da ljubite Gospodina, Boga svojega, da hodite svim njegovim putovima, da držite njegove zapovijedi, da pristajete uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom!”

⁶I blagoslovi ih Jošua i otpusti ih, i nato se oni vratiše kući.

⁷Jednoj polovini plemena Manašeova bio je Mojsije odredio posjed u Bašanu, drugoj polovini bio je Jošua dao posjed kod njihove braće u zapadnoj jordanskoj zemlji. Osim toga Jošua im, kad ih je otpustio kući i blagoslovio ih,

⁸reče ovo: “Vratite se kući s velikim blagom i mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, mjeđu, željezom i s vrlo mnogo odijela! Razdijelite to što zaplijeniste od svojih neprijatelja svojoj braći!”

⁹Tako se vratiše kući Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena i odoše od sinova Izrćlovih iz Šila u kanaanskoj zemlji, da se zapute u gileadsku zemlju, u zemlju svoje baštine, koju su bili zaposjeli, kako je bio zapovjedio Gospodin preko Mojsija.

¹⁰Kad dođoše u krajeve na Jordanu, što su još u Kanaanu, načiniše Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena tamo na Jordanu žrtvenik, što se je nadaleko vidio.

¹¹Tada dočuše sinovi Izrćlovi gdje se govori: “Eno, Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena načiniše žrtvenik prema Kanaanu, u krajevima na Jordanu, s one strane zemlje sinova Izrćlovih!”

¹²čim su to čuli sinovi Izrćlovi, skupi se sva općina sinova Izrćlovih u Šilo, da idu u boj protiv njih.

¹³Sinovi Izrćlovi poslaše k Rubenovim i Gadovim sinovima i k polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju Pinhasa sina svećenika Eleazara

¹⁴i s njim deset knezova, po jednoga kneza od svake plemenske Izrćlove obitelji. Svaki je od njih bio glavar Izrćlovih plemenskih obitelji.

¹⁵Kad dođoše k Rubenovim i Gadovim sinovima i k polovini Manašeova plemena u gileadsku zemlju, rekoše im:

¹⁶”Sva općina Gospodnja pita: Kakva je to nevjernost koju činite protiv Boga Izrćlova? Vi ste, time što podigoste žrtvenik, odbacili danas Gospodina, vi ste se time pobunili danas protiv Gospodina.

¹⁷Zar nam nije dosta zločin Peora, od kojega se do danas još ne očistismo, makar je zbog njega pala kazna na općinu Gospodnju?

¹⁸I vi, zar se hoćete danas odmetnuti od Gospodina? Onda će doći ovo: ako se danas pobunite protiv Gospodina, on će sutra pustiti svoj gnjev na svu općinu Izrćlovu.

¹⁹Ako li vam se, uostalom, čini nečistom zemlja vaše baštine, onda prijeđite u zemlju baštine Gospodnje, gdje je prebivalište Gospodnje, i nastanite se među nama! Ali se ne bunite protiv Gospodina i ne bunite se protiv nas, gradeći sebi, mimo žrtvenika Gospodina, Boga našega, još drugi žrtvenik!

²⁰Nije li pala kazna na svu općinu Izrćlovu kad je Akan, sin Zerahov, prisvojio zakleto? On nije bio jedini koji je svoj grijeh morao platiti životom.”

²¹Tada odgovoriše Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena plemenskim glavarima Izrćlovim:

²²”Svemogući, Bog Gospodin, jest Svemogući, Bog Gospodin, on zna i Izrćl neka zna: Ako je to bila pobuna ili nevjernost protiv Gospodina, onda neka nam ne pomogne danas!

²³Ako smo sagradili sebi žrtvenik da otpadnemo od Gospodina ili ako je to bilo zato da na njemu žrtvujemo žrtve paljenice i prinose, ili da prinosimo na njemu mirotvorne žrtve, onda neka nas Gospodin sam pozove na račun!

²⁴Ne, mi to učinismo samo iz brige i skrbi. Pomislismo naime: U budućnosti reći će vaši sinovi našim sinovima: Što vi imate s Gospodinom, Bogom Izrćlovim?

²⁵Gospodin je, eto, postavio Jordan kao granicu između nas i vas, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. Vi nemate dijela u Gospodinu. Pa će vaša djeca našu djecu tako daleko dovesti, da više ne štuju Gospodina.

²⁶Zato rekosmo: Stavimo se da sagradimo žrtvenik; ne za žrtve paljenice i žrtve klanice,"

²⁷nego da on bude između nas i vas i naših potomaka svjedočanstvo, da hoćemo služiti Gospodinu pred njim svojim žrtvama paljenicama, žrtvama klanicama i žrtvama pričesnicama. Tako ne će moći u budućnosti vaši sinovi govoriti našim sinovima: Vi nemate dijela u Gospodinu.

²⁸Nadalje rekosmo: Ako bi kada rekli tako nama i našim potomcima, tada ćemo im odgovoriti: Pogledajte sliku žrtvenika Gospodnjega, što nam ga podigoše naši oci, ne za žrtve paljenice i žrtve klanice, nego za svjedočanstvo nama i vama!

²⁹Daleko neka je od nas da se dižemo protiv Gospodina i da otpadamo danas od Gospodina gradeći žrtvenik za žrtve paljenice, za prinose i za žrtve klanice mimo žrtvenika Gospodina, Boga našega, koji je pred njegovim prebivalištem!”

³⁰I kad čuše svećenik Pinhas i knezovi općine i glavari izrćlskih plemena, koji su bili s njim, riječi što im ih rekoše Rubenovi, Gadovi i Manašeovi sinovi, bili su zadovoljni.

³¹Svećenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori Rubenovim, Gadovim i Manašeovim sinovima: “Danas spoznajemo da je Gospodin u našoj sredini, jer vi time ne počiniste nevjernost protiv Gospodina. Tako sačuvaste sinove Izrćlove od kazne Gospodnje.”

³²Potom se vratiše svećenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi Rubenovih i Gadovih sinova iz Gileadske zemlje u Kanaan k sinovima Izrćlovim i donesoše im odgovor.

³³Kako se odgovor svidio sinovima Izrćlovim, hvalili su Boga i nisu više mislili na to da idu u boj protiv njih, da opustoše zemlju u kojoj su prebivali Rubenovi i Gadovi sinovi.

³⁴Rubenovi i Gadovi sinovi dadoše žrtveniku ime: “Svjedok je među nama da je Gospodin Bog”.