Read Biblija (Šarić) Jošua 8 Bible Online

Jošua 8 - Biblija (Šarić) bible

Jošua 8

¹Gospodin reče Jošui: “Ne boj se i ne plaši se! Uzmi sa sobom sav narod, što je za boj, pa ustani i idi na Aj! Evo, predajem ti u ruke ajskoga kralja s njegovim narodom, gradom i zemljom.

²Učini s Ajem i njegovim kraljem kako si učinio s Jerihonom i njegovim kraljem! Ipak, plijen i stoku smijete uzeti za sebe. Napravi zasjedu gradu na njegovoj zapadnoj strani!”

³Tada usta Jošua sa svim narodom što je za boj, da idu na Aj, i izabra Jošua trideset tisuća ljudi, hrabrih momaka, i posla ih noću.

⁴Dade im zapovijed: “Pazite, vi se trebate smjestiti u zasjedu protiv grada na njegovoj zapadnoj strani! Ne udaljujte se previše od grada i budite svi spremni!

⁵A ja ću se sa svim narodom što je uz mene primaknuti gradu, i ako oni tad prvi iziđu protiv nas, mi ćemo bježati pred njima.

⁶Ako oni iziđu tako daleko da ih odvojimo od grada ? jer će misliti: Bježe pred nama kao prvi put ? i mi ćemo jednako još dalje bježati pred njima,

⁷tada vi provalite iz zasjede i zauzmite grad; jer će vam ga Gospodin, Bog vaš, dati u ruke."

⁸Kad zauzmete grad, zapalite ga! Učinite po zapovijedi Gospodnjoj! Pazite, to vam je moja zapovijed.”

⁹Nato ih otpusti Jošua, i oni ođoše u zasjedu i utaboriše se između Betela i Aja, zapadno od Aja. A Jošua prenoći među narodom.

¹⁰Sutradan rano prebroji Jošua narod i pođe sa starješinama Izrćlovim na čelu vojske protiv Aja.

¹¹Sva vojska, što je bila kod njega, pođe, stade se primicati i dođe pred grad. Utaboriše se sjeverno od Aja, tako da je bila dolina između njih i Aja.

¹²Tada uze oko pet tisuća ljudi i namjesti ih u zasjedu između Betela i Aja, zapadno od grada.

¹³Nato se namjesti narod, sva vojska, što je bila na sjevernoj strani grada, i zaleđe, što je bilo na zapadnoj strani grada. A Jošua one noći pođe usred doline.

¹⁴Ajski kralj to vidje, i tako ljudi u gradu poraniše i pohitješe protiv Izrćla u boj, i on i sav narod na mjesto kod pustinje. On naime nije znao da mu je bila namještena zasjeda zapadno od grada.

¹⁵A Jošua i svi Izrćlci učiniše tako da se činilo kao da su od njih poraženi, i počeše bježati prema pustinji.

¹⁶Tada je bio pozvan sav narod što je bio u gradu da ih tjera. I dok su tako tjerali Jošuu, sve su se više odvajali od grada.

¹⁷Ne osta nitko u Aju i Betelu koji nije pošao u potjeru za Izrćlcima. A grad ostaviše otvoren i tjerali su Izrćlce.

¹⁸Tada reče Gospodin Jošui: “Digni sulicu što ti je u ruci protiv Aja; jer ti ga dajem u ruke.” Jošua podiže sulicu što mu je bila u ruci protiv Aja."

¹⁹Tada se zasjeda brže-bolje podiže sa svojega mjesta, potrča, čim je Jošua bio podigao ruku, i dođe u grad, zauze ga odmah i zapali.

²⁰I kad se Ajani obazreše i vidješe kako se dim iz grada diže prema nebu, nisu imali kamo bježati: ni amo ni tamo; jer se okrenula protiv progonitelja vojska koja je bježala prema pustinji."

²¹Kad naime vidješe Jošua i svi Izrćlci da je zasjeda zauzela grad i da se diže dim iz grada, okrenuše se i udariše na Ajane.

²²A drugi iz grada iziđoše pred njih, tako da su pali među Izrćlce, jer jedni dođoše s ove, drugi s one strane, i potukoše ih tako da ni jedan ne osta živ niti pobježe.

²³A ajskoga kralja uhvatiše živa i dovedoše ga Jošui.

²⁴I kad Izrćlci pobiše sve Ajane na slobodnom polju u pustinji, kamo su ih bili progonili, i padoše od mača svi do posljednjeg čovjeka, okrenuše se svi Izrćlci protiv Aja i pobiše ga oštricom mača.

²⁵Broj svih koji padoše u onaj dan, ljudi i žena, iznosio je do dvanćst tisuća, sve samih Ajana.

²⁶Jošua ne spusti svoje ruke, koju je bio podigao sa sulicom, dok ne pobi sve ajske stanovnike.

²⁷Samo stoku i plijen toga grada uzeše Izrćlci sebi, po uputi Gospodnjoj, koju je on bio dao Jošui.

²⁸Jošua dade spaliti Aj i učini ga zauvijek ruševinom, jednom pustoši, do dana današnjega.

²⁹A ajskoga kralja dade objesiti na drvo do večeri. O sunčanom zalazu zapovjedi Jošua da skinu njegovo truplo. Baciše ga tad pred gradska vrata i podigoše nad njim veliku gomilu kamenja, koja je još tamo do dana današnjega.

³⁰Tada Jošua načini žrtvenik Gospodinu, Bogu Izrćlovu, na gori Ebalu,

³¹kao što je bio zapovjedio Mojsije, Gospodnji sluga, sinovima Izrćlovim, kako je propisano u knjizi zakona Mojsijeva: žrtvenik od neklesana kamenja, na koje nije bilo došlo željezno oruđe. I prinesoše na njemu žrtve paljenice Gospodinu i zaklaše žrtve pričesnice.

³²Tad napisa ondje na kamenju prijepis Mojsijeva zakona, što ga je ovaj bio dao sinovima Izrćlovim.

³³I sav Izrćl sa svojim starješinama, glavarima i sucima stade s obje strane kovčega prema levitskim svećenicima, koji su nosili kovčeg Saveza Gospodnjega, stranci i domaći, jedna polovina na gori Gerizimu, druga polovina na gori Ebalu, kao što je nekoć odredio Mojsije, sluga Gospodnji, da blagoslovi narod Izrćlov.

³⁴Potom pročita sve riječi zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je zapisano u Knjizi zakona.

³⁵Nije bilo nijedne riječi, od svega što je bio odredio Mojsije, koje ne pročita Jošua pred svom Izrćlovom općinom, i pred ženama, djecom i strancima koji su išli među njima.