Read Biblija (Šarić) Jošua 9 Bible Online

Jošua 9 - Biblija (Šarić) bible

Jošua 9

¹A kad to čuše svi kraljevi koji su prebivali s one strane Jordana na brdima i nizinama i na svoj obali velikoga mora sve do Libanona: Hititi i Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci i Jebusejci,

²skupiše se da se složno bore protiv Jošue i Izrćlaca.

³I stanovnici Gibeona čuše kako je Jošua postupao s Jerihonom i Ajem.

⁴Tada se i oni dadoše na posao, ali prijevarom. Priskrbiše sebi živeža, uzeše stare vreće za svoje magarce i stare, poderane i iskrpane vinske mješine,

⁵obukoše staru, iskrpanu obuću i iznošene haljine i ponesoše sa sobom na put osušen i razdrobljen kruh.

⁶Tako odoše k Jošui u tabor u Gilgal i rekoše njemu i Izrćlcima: “Iz daleke zemlje dođosmo. Sklopite s nama ugovor.”

⁷Ali Izrćlci izjaviše Hivijcima: “Možda prebivate među nama; kako da onda sklopimo ugovor s vama?” "

⁸Oni rekoše Jošui: “Mi smo tvoje sluge.” Kad ih Jošua upita: “Tko ste i odakle dolazite?”,

⁹odgovoriše mu: “Iz zemlje vrlo daleke dođoše tvoje sluge zbog slave Gospodina, Boga tvojega. Jer čusmo glas o njemu: sve što je učinio u Egiptu

¹⁰i sve što je učinio dvojici amorejskih kraljeva s one strane Jordana: Sihonu, hešbonskom kralju, i Ogu, bašanskom kralju, u Aštarotu.

¹¹Tada nam rekoše naše starješine i svi stanovnici zemlje: Uzmite sebi živeža na put, idite im ususret i recite im: Mi smo vaše sluge; sklopite s nama ugovor!"

¹²Ovo je naš kruh. Bio je još vruć kad ga kod kuće uzesmo sa sobom za put, u dan u koji iziđosmo da dođemo k vama. Sad vidite da je osušen i razdrobljen.

¹³I ovo su vinske mješine. Bile su nove kad ih napunismo. A sad vidite da su poderane. I ovo su naše haljine i naša obuća, od dalekog puta sasvim su izderane.”

¹⁴Tada uzeše ljudi nešto njihova živeža, ali ne potražiše odluke Gospodnje.

¹⁵Štoviše, Jošua dogovori s njima mir i sklopi s njima ugovor da će ih ostaviti na životu. I zakleše im se knezovi općine.

¹⁶Kad tri dana nakon sklapanja ugovora s njima doznaše da su iz blizine i da prebivaju među njima,

¹⁷podigoše se sinovi Izrćlovi i treći dan dođoše u njihove gradove. Gradovi se njihovi zvali Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim.

¹⁸A sinovi im Izrćlovi ne učiniše ništa nažao, jer su im se knezovi općine bili zakleli Gospodinom, Bogom Izrćlovim. Zato je sva općina mrmljala protiv knezova.

¹⁹Ali svi knezovi rekoše svoj općini: “Mi smo im se zakleli Gospodinom, Bogom Izrćlovim. Zato im ne smijemo ništa učiniti.

²⁰Ovako ćemo postupati s njima: Darovat ćemo im život, da ne dođe gnjev na nas zbog zakletve kojom im se zaklesmo.”

²¹Tako im izjaviše knezovi: “Neka ostanu na životu!” A sjekli su drva i nosili vodu za svu općinu, kako su im bili predložili knezovi.

²²Jošua ih dade dozvati i reče im: “Zašto nas prevariste i rekoste: Vrlo daleko prebivamo od vas, kad eto prebivate među nama?

²³Zato sada neka ste prokleti i neka ste do vijeka sluge, neka siječete drva i nosite vodu za kuću Boga mojega!”

²⁴Oni priznaše Jošui i rekoše: “Tvojim slugama bilo je javljeno da je Gospodin, Bog vaš, zapovjedio svojemu sluzi Mojsiju da vam dade svu zemlju i da istrijebi sve stanovnike zemlje ispred vas. Zato se vrlo uplašismo za svoj život i tako učinismo.

²⁵A sada smo, eto, u tvojoj ruci. čini s nama kako ti se učini da je dobro i pravo!”

²⁶On tada učini s njima na spomenut način i sačuva kod sinova Izrćlovih da ih ne pobiše.

²⁷Tako im onda odredi Jošua da sijeku drva i nose vodu za općinu i za žrtvenik Gospodnji do današnjega dana, na mjestu koje izabere Gospodin.