Read Biblija (Šarić) Suci 1 Bible Online

Suci 1 - Biblija (Šarić) bible

Suci 1

¹Po smrti Jošuinoj upitaše sinovi Izrćlovi Gospodina: “Tko će od nas ići prvi u boj protiv Kanaanaca?”

²Gospodin odgovori: “Neka ide Juda! Eto, dajem zemlju u njegove ruke.”

³Tad potaknu Juda svoje bratsko pleme Šimuna: “Hajde sa mnom na moj dio! Borit ćemo se protiv Kanaanaca. I ja ću onda ići s tobom na tvoj dio.” I pođe Šimun s njim.

⁴I digoše se Judini sinovi na put, i Gospodin dade Kanaance i Perižane u njihove ruke. Pobiše ih kod Bezeka, deset tisuća ljudi.

⁵U Bezeku, naime, nađoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i pobiše Kanaance i Perižane.

⁶Kad je Adoni-Sedek bježao, nagnuše oni za njim, uhvatiše ga i odsjekoše mu palce na rukama i na nogama.

⁷Tada reče Adoni-Sedek: “Sedamdeset kraljeva, kojima su bili odsječeni palci na rukama i na nogama, kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam činio, tako mi je Bog platio.” Odvedoše ga tada u Jeruzalem, gdje je umro.

⁸Nato Judini sinovi udariše na Jeruzalem, uzeše ga, pobiše ga oštricom mača i ognjem zapališe grad.

⁹Potom izađoše Judini sinovi kako bi se borili s Kanaancima, koji su prebivali u gori, u južnoj zemlji i u nizini.

¹⁰Onda pođoše sinovi Judini protiv Kanaanaca u Hebronu ? Hebron se prije zvao Kirjat Arba ? i pobiše Šešaja, Ahimana i Talmaja.

¹¹Otamo odoše na Debirane. Debir se prije zvao Kirjat Sefer.

¹²Tada reče Kaleb: “Onome tko svlada Kirjat Sefer i zauzme ga, dat ću svoju kćer Aksu za ženu.”

¹³I osvoji ga Otniel, sin Kenaza, mlađega Kalebova brata. I dade mu svoju kćer Aksu za ženu.

¹⁴Kad je ona polazila, nagovori svojega oca i izmoli od njega zemlju. Ona se spusti s magarca, i kad je Kaleb upita: “Što ti je?”,

¹⁵odgovori mu: “Daj mi svadbeni dar! Udao si me u južnu zemlju pa mi daj i vodene izvore!” I dade joj Kaleb studence u visini i studence u nizini.

¹⁶Sinovi Kenijca, tasta Mojsijeva, izađoše iz palmova grada s Judinim sinovima u pustinju, koja je na jugu od Arada, i nastaniše se tamo među narodom.

¹⁷Tada izađe Juda sa svojim bratskim plemenom Šimunom u rat. Pobiše Kanaance, koji su prebivali u Sefatu, i izvršiše prokletstvo na gradu. Zbog toga grad prozvaše Horma.

¹⁸Tada Juda osvoji Gazu s njezinim područjem, Aškelon s njegovim područjem i Ekron s njegovim područjem.

¹⁹Gospodin je bio s Judom, tako da je mogao zaposjesti goru. Stanovnike u ravnici nije mogao protjerati jer su imali željezna kola.

²⁰Hebron dadoše, kao što je bio zapovjedio Mojsije, Kalebu i on odatle protjera tri Anakova sina.

²¹Ali Jebusejce, koji su stanovali u Jeruzalemu, ne mogoše protjerati Benjaminovi sinovi. Tako ostaše Jebusejci u Jeruzalemu pod Benjaminovim sinovima do danas.

²²I kuća Josipova izađe, i to na Betel, i Gospodin je bio s njima.

²³Kuća Josipova dade uhoditi Betel, a grad se je prije zvao Luz.

²⁴Kad stražari vidješe čovjeka gdje izlazi iz grada, rekoše mu: “Hajde, pokaži nam gdje se može ući u grad! Mi ćemo ti za to biti milostivi.”

²⁵Kad im je on bio pokazao kako se može provaliti u grad, pobiše oni grad oštricom mača. A onoga čovjeka i svu njegovu obitelj pustiše da odu.

²⁶čovjek ode u zemlju Hetita, sagradi tamo grad i prozva ga Luz. Tako se zove još danas.

²⁷Manaše nije mogao izgnati stanovnike iz Bet Šeana, Tanaka, Dora, Jibleama, Megida i njihovih sela. Tako ostaše Kanaanci slobodni u onoj zemlji.

²⁸Ali čim Izrćlci ojačaše, odrediše Kanaancima da su im dužni davati radnu snagu, ali ih ne mogoše sve izgnati s njihova posjeda.

²⁹Ni Efrajim ne izgna Kanaance koji su prebivali u Gezeru. Tako ostaše Kanaanci među njima u Gezeru.

³⁰Zebulun nije mogao izgnati stanovnike iz Kitrona i Nahalola. Tako ostaše Kanaanci među njima, ali su im bili dužni davati danak.

³¹Ašer nije mogao izgnati stanovnike iz Akona, Sidona, Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba.

³²Tako su Ašerovci prebivali među Kanaancima, koji ostaše u okolici, jer nisu bili izgnani.

³³Naftali nije mogao izgnati stanovnike iz Bet-Šemeša i Bet-Anata. Tako je prebivao među Kanaancima, koji ostaše u okolici. Ali su im stanovnici Bet-Šemeša i Bet-Anata postali dužni davati danak.

³⁴Amorejci potisnuše Danovce u goru i ne daše im sići u ravnicu.

³⁵Tako ostaše Amorejci u Har-Heresu, u Ajalonu i Šaalbimu. Ali kad se je povećala moć Josipove kuće, postaše dužni davati danak.

³⁶Područje Amorejaca protezalo se je od akrabimske gore, od Selaha i dalje gore.