Read Biblija (Šarić) Suci 19 Bible Online

Suci 19 - Biblija (Šarić) bible

Suci 19

¹U ono vrijeme, kad još nije bilo kralja u Izrćlu, boravio je jedan levit na kraju Efrajimove gore kao stranac. On je sebi bio uzeo djevojku iz Betlehema u Judi za priležnicu.

²Njegova priležnica bila mu je nevjerna pa ode od njega natrag u svoju očinsku kuću u Betlehem u Judi. Ona je tamo bila već četiri mjeseca

³kad ustade njezin muž i ode za njom da je nagovori neka se vrati. On je imao sa sobom svog momka i dva magarca. Kad ga ona uvede u kuću svog oca i kad ga ovaj ugleda, izađe mu veselo ususret.

⁴Jer ga je njegov tast, djevojčin otac, nagovorio da ostade tri dana kod njega. Jeli su i pili zajedno, i noćivali su tamo.

⁵četvrti dan, kad su bili ustali rano i on htio da ide, reče djevojčin otac svojemu zetu: “Okrijepi se još zalogajem kruha! Onda možete putovati.”

⁶Sjedoše oni i obojica su jeli i pili zajedno. Tada zamoli djevojčin otac muža: “Hajde još jedanput prenoći i budi veseo!”

⁷A kad čovjek ustade da ide, navali na nj njegov tast da još jedanput prenoći.

⁸Kad se petoga dana diže rano ujutro da ide, zamoli opet djevojčin otac: “Ali okrijepi se najprije i čekajte dok se dan nagne na zapad!” I tako jedoše obojica zajedno.

⁹Kad onda ustade čovjek da ide zajedno sa svojom priležnicom i sa slugom, reče mu tast, djevojčin otac: “Eto, dan se je nagnuo na zapad. Sad će večer. Prenoćite ovdje! Eto, dan je na zalasku, prenoći ovdje i budi veseo. Sutra možete onda uraniti na put i možeš se vratiti kući.”

¹⁰Ali čovjek ne htjede još jedanput prenoćiti, nego ustade, ode i dođe u blizinu Jebusa, a to je Jeruzalem. Imao je sa sobom dva osedlana magarca. I njegova priležnica bila je s njim.

¹¹Kad su bili kod Jebusa, a dan se bio već jako nagnuo, reče sluga svojemu gospodaru: “Hajde, svratimo u taj jebusejski grad i prenoćimo u njemu!”

¹²A njegov mu gospodar odvrati: “Ne ćemo svraćati u tuđi grad, koji ne pripada sinovima Izrćlovim. Ići ćemo dalje do Gibee.”

¹³Još reče svojemu sluzi: “Hajde brže da stignemo u koje od tih mjesta i da prenoćimo u Gibei ili u Rami.”

¹⁴Tako odoše dalje svojim putem. Sunce im zađe kad su bili u blizini Gibee, koja je Benjaminova.

¹⁵Onamo svratiše da prenoće u Gibei. Kad je bio unutra i sjeo na gradskom trgu, nije bilo nikoga koji bi ih primio u svoju kuću da prenoće.

¹⁶Tada se je navečer vraćao jedan starac s posla u polju. čovjek je bio iz Efrajimove gore i boravio kao stranac u Gibei, dok su stanovnici mjesta bili Benjaminovi sinovi.

¹⁷I on podiže oči i ugleda na gradskom trgu putnika. Kad ga upita starac: “Kamo ideš i odakle dolaziš?”,

¹⁸on mu odgovori: “Mi smo na putu od Betlehema u Judi u nutrinu Efrajimove gore. Otamo sam ja. Putovao sam u Betlehem u Judi, a sada idem Gospodnjoj kući. Ali nitko me ne prima u svoju kuću.

¹⁹Mi imamo slame i hrane za svoje magarce i kruha i vina za se, za tvoju sluškinju i za momka koji pripada nama, tvojim slugama. Imamo svega dosta.”

²⁰Tada reče starac: “Ti si meni dobro došao. Moja će biti briga ako ti što bude nedostajalo. Nikako ne smiješ prenoćiti na trgu.”

²¹Uvede ga tada u svoju kuću i nahrani magarce. Kad sebi opraše noge, jedoše i piše.

²²Dok su se veselili, ljudi iz grada, zločinci, opkoliše kuću, stadoše lupati na vrata i zatražiše od starca, gospodara kuće: “Izvedi čovjeka koji ti je svratio! Hoćemo se pomiješati s njim.”

²³čovjek, gospodar kuće, iziđe k njima van i reče im: “Ali nemojte, braćo moja! Ne činite zla! Kad je čovjek ušao u moju kuću, ne smijete učiniti takvu sramotu.

²⁴Izvest ću vam svoju kćer, djevojku i njegovu priležnicu. Njima možete nanijeti silu i činiti s njima što vam je volja! Ali tom čovjeku ne smijete učiniti takvu sramotu.”

²⁵A kad ga ljudi ne htjedoše poslušati, uze čovjek njegovu priležnicu i izvede je k njima na ulicu. Oni je zlorabiše i cijele su noći do zore činili s njom svoje nevaljalštine. Pustiše je istom u zoru.

²⁶U zoru dođe žena i pade pred kućnim vratima čovjeka kod kojega je stanovao njezin gospodar i ostade tamo ležeći dok ne svanu.

²⁷Kad je njezin gospodar ujutro ustao, kućna vrata otvorio i izišao da ide dalje, ležala je žena, njegova priležnica, pred kućnim vratima s rukama na pragu.

²⁸On joj reče: “Ustani! Poći ćemo!” Ali ne dobi odgovora. Tada je stavi na magarca i čovjek ustade i ode u svoje mjesto.

²⁹Kad je došao kući, uze nož, prihvati svoju priležnicu, razreza je dio po dio na dvanćst komada i razasla ih u sve krajeve Izrćlove.

³⁰Svaki koji to vidje, povika: “Tako što od izlaska sinova Izrćlovih iz Egipta do danas nije se još nikada dogodilo i nikada se nije doživjelo. Promislite o tome, donesite odluku i radite!”