Read Biblija (Šarić) Suci 5 Bible Online

Suci 5 - Biblija (Šarić) bible

Suci 5

¹U onaj dan pjevali su Debora i Barak, Abinoamov sin, ovu pjesmu:

²Knezovi su vodili u Izrćlu, dobrovoljno se ponudio narod u boj, slavite stoga Gospodina!

³Kraljevi, čujte! Knezovi, poslušajte! Želim pjevati Gospodinu pjesmu i posvetiti Gospodinu, Bogu Izrćlovu, svoj himan.

⁴Kad si silazio sa Seira, Gospodine, kad si išao iz polja edomskoga, zemlja se je tresla, nebesa su lijevala, oblaci su se prolomili.

⁵Brda su se uzdrmala pred Gospodinom, pa i sam Sinaj pred Gospodinom, Bogom Izrćlovim.

⁶U dane Šamgara, sina Anatova, u vrijeme Jćlino pusti su ležali putovi. I tko je išao stazama, vukao se je stranputicama.

⁷Nije bilo vođe u Izrćlu, čovjek se je osjećao zapušten, dok ja, Debora, ne ustadoh, kao mati u Izrćlu.

⁸Zato što se tražilo nove bogove, pokuca tad na vrata rat, ali se nije vidio štit ni koplje među četrdeset tisuća u Izrćlu.

⁹Hvala moja ide knezovima Izrćlovim i narodu koji se dobrovoljno ponudi u boj. Slavite stoga Gospodina!

¹⁰Vi, koji jašite na bijelim magarcima, koji počivate na jastucima, koji hodite po putovima, ugodite pjesmu zahvalnicu!

¹¹Glasnije i od povika pastira na pojilištima, slavite pobjedu Gospodina, sjajno djelo njegove moći u Izrćlu! Već silazi na vrata narod Gospodnji.

¹²Ustani, ustani, Debora! Ustani, ustani, zapjevaj hvalospjev! Digni se, Barače! Vodi ih u ropstvo, sine Abinoamov!

¹³Ostaci junakâ, izađite van! Narode Gospodnji, junacima tako bogat, silazi k meni!

¹⁴Od Efrajima silazi se u dolinu k tebi, Benjamine, s konjanicima tvojim. Knezovi izlaze iz Makira,

¹⁵iz Zebuluna vođe sa žezlom. S Deborom se ujediniše knezovi Jisakarovi, i Naftali s Barakom. Za njim se juriša u dolinu. Dugo ratno vijeće održava se u krajevima Rubenovim.

¹⁶Što sjediš među torovima i slušaš kako bleje stada? Dugo ratno vijeće održava se u krajevima Rubenovim.

¹⁷Gilead s one strane Jordana počiva. I Dan ? zar on još boravi daleko kod lađa? Na obali mora sjedi tiho Ašer, stanuje mirno u svojim zaljevima.

¹⁸Samo Zebulun, narod, žrtvuje svoj život smrti i Naftali na visokim poljanama.

¹⁹I dolaze kraljevi u boj. Kraljevi kanaanski dolaze u bitku kod Tanaka na vodama Megida, ali ni mrve srebra ne dobiše.

²⁰S neba se bore zajedno zvijezde, vojuju protiv Sisere sa svojih staza.

²¹Kišon odnosi neprijatelje, Kišon, brzica bitaka. Pa obraduj se čitavom snagom, dušo moja!

²²Već toptaju konjska kopita, jer junaci njihovi tjeraju, tjeraju tamo.

²³”Proklinjite Meroz!”, viče gromko Anđeo Gospodnji, “proklinjite stanovnike njegove! Ne dođoše u pomoć Gospodinu kao junaci.”

²⁴Mimo svih žena neka je slavljena Jćla, žena Hebera, Kenijca! Mimo svih žena u šatoru neka je ona visoko čašćena!

²⁵On zaiska vode. Ona mu pruži mlijeka. U gospodskoj čaši pruži mu vrhnja.

²⁶Ali ruka njezina maši se za kolac šatorski, desnica njezina za čekić kovački: i udari Siseru, smoždi mu glavu, smrska mu i probi sljepoočnice.

²⁷Među noge njezine savi se, pade, leži, savija se uz noge njezine, pade opet natrag, i gdje pade ostade mrtav.

²⁸Kroz prozor motri i jadikuje mati Siserina, kroz rešetku: “Što se tako dugo ne vraćaju kola njegova? Što se tako polako miču kotači njegovih kola?”

²⁹Odgovara joj najmudrija od njezinih dvorkinja, a i sama sebi ona odgovara:

³⁰”Zacijelo su plijen zaplijenili i sada ga dijele: po jednu djevojku, po dvije djevojke na svakoga; pa plijen: šarena tkanina Siseri, i plijen: šareno vezena haljina, šareno platno, odijelo, dva rupca oko vrata mojega, pa plijen ?” "

³¹Tako propadaju, Gospodine, svi neprijatelji tvoji. A oni koji te ljube, oni su kao sunce kad izlazi u svojemu sjaju. I tada je zemlja bila mirna četrdeset godina.