Read Biblija (Šarić) 1 o Samuelu 17 Bible Online

1 o Samuelu 17 - Biblija (Šarić) bible

1 o Samuelu 17

¹Filistejci skupiše svoje čete za boj, i to se skupiše kod Soka u Judi. Utaboriše se između Soka i Azeke kod Efes Damima.

²I Šaul i Izrćlci se skupiše, utaboriše se u terebintskoj dolini i spremiše se za boj protiv Filistejaca.

³Filistejci se postaviše na brdu s one strane, Izrćlci na brdu s ove strane, tako da je dolina stajala između njih.

⁴Tada iziđe jedan posrednik iz filistejskih redova. Zvao se je Golijat iz Gata. Bio je visok šest lakata i jedan pedalj,

⁵nosio je na glavi kacigu od mjedi, i bio je na njemu ljuskav oklop. Oklop je bio težak pet tisuća šekela mjedi.

⁶Na nogama je imao željezne nogavice i željeznu sulicu na ramenima.

⁷Držač njegova koplja bio je kao vratilo, a šiljak njegova koplja potezao je šest stotina šekela željeza. Njegov štitonoša koračao je pred njim.

⁸I on se postavi i viknu redovima Izrćlaca ovako: “Što iziđoste spremni za boj? Nisam li ja Filistejac, a vi Šaulove sluge? Izaberite jednoga između sebe, pa neka iziđe k meni!

⁹Ako se može sa mnom boriti i ako me pogubi, mi ćemo biti podložni vama. Ako li ja njega nadjačam i pogubim ga, onda ćete vi biti nama podanici i služit ćete nam!”

¹⁰Filistejac se rugao dalje: “Danas sam osramotio Izrćlovu vojsku. Dajte mi čovjeka da se borimo!”

¹¹Kad Šaul i svi Izrćlci čuše taj govor Filistejca, prepadoše se i uplašiše se vrlo.

¹²David je bio sin onoga Efraćanina iz Betlehema u Judi koji se zvao Jišaj i koji je imao osam sinova. U vrijeme Šaulovo bio je taj čovjek star: bio je ubrojen među najstarije ljude.

¹³Tri najstarija Jišajeva sina bila su otišla sa Šaulom u rat. Njegova tri sina, što su bila otišla u vojsku, zvala su se: najstariji Eliab, drugi Abinadab, treći Šama.

¹⁴David je bio najmlađi. Ona tri najstarija odoše za Šaulom.

¹⁵David bi otišao češće od Šaula kući, da u Betlehemu čuva ovce svojega oca.

¹⁶A Filistejac bi izlazio jutrom i večerom i dolazio bi tamo četrdeset dana.

¹⁷Jednoga dana reče Jišaj svojemu sinu Davidu: “Uzmi za braću svoju efu ovoga prženog žita i ovih deset kruhova i odnesi ih brže braći u tabor!

¹⁸Ovih deset sireva s kajmakom odnesi tisućniku! Vidi kako su tvoja braća i donesi od njih znak.

¹⁹Šaul i oni, i svi Izrćlci, nalaze se u terebintskoj dolini u ratu protiv Filistejaca.”

²⁰Sutradan rano preda David stado jednome čuvaru, uze stvari i ode na put, kako mu je bio zapovjedio Jišaj. Kad dođe k taboru (ogradi od kola), upravo je izlazila vojska u bojnom redu i podizala bojnu viku.

²¹Izrćlci i Filistejci smjestiše se za boj, red prema redu.

²²David predade svoje stvari čuvaru prtljaga i otrča prema bojnom redu. Kad dođe tamo, zapita svoju braću kako su.

²³Dok je s njima govorio, iziđe iz filistejskoga reda onaj posrednik, Filistejac Golijat, tako se je zvao, iz Gata, i stade govoriti isto onako kao prije, tako da je čuo David.

²⁴Svi Izrćlci koji vidješe toga čovjeka, pobjegoše pred njim i prestrašiše se vrlo.

²⁵Jedan Izrćlac reče: “Jeste li vidjeli čovjeka koji tu izlazi? Izlazi samo da sramoti Izrćlce. Onoga tko ga pogubi, učinit će kralj vrlo bogatim, dat će mu svoju kćer i njegovu će obitelj osloboditi plaćanja poreza u Izrćlu.”

²⁶David upita ljude što su stajali uz njega: “Što dobiva čovjek koji pogubi tog Filistejca i skine sramotu s Izrćla? Jer tko je taj Filistejac, neobrezani, da sramoti vojsku Boga živoga?”

²⁷Ljudi mu opetovaše isto: “Tako će biti nagrađen onaj koji ga pogubi.”

²⁸A kad je njegov najstariji brat Eliab čuo kako je govorio s tim ljudima, razljuti se Eliab na Davida i okomi se na njega: “Što si zapravo došao ovamo? Komu si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Poznajem ja tvoju drskost i zloću tvojega srca. Došao si samo da bi gledao bitku.”

²⁹David odvrati: “Pa što sam učinio? Samo sam pitao!”

³⁰I okrenu se od njega drugome i upita isto. Ljudi mu odgovoriše kao prije.

³¹Kad se pročulo što je bio David govorio, javiše to Šaulu, i on ga dozva k sebi.

³²David reče Šaulu: “Neka nitko ne gubi srčanosti zbog njega! Sluga će tvoj izići i borit će se s tim Filistejcem.”

³³Šaul odvrati Davidu: “Ne možeš ti ići na toga Filistejca i s njim se boriti. Jer ti si još dječak, a on je ratnik od mladosti.”

³⁴David odvrati Šaulu: “Sluga je tvoj čuvao ovce svojemu ocu. Pa kad bi došao lav ili medvjed i odnio si ovcu iz stada,

³⁵potrčao bih ja za njim, udario bih ga i oteo bih mu je iz čeljusti. A ako bi skočio na me, uhvatio bih ga za grivu i ubio bih ga.

³⁶Lavove i medvjede ubijao je tvoj sluga, i tomu neobrezanom Filistejcu bit će kao i svima njima; jer je osramotio vojsku Boga živoga.” "

³⁷David nastavi: “Gospodin, koji me je izbavio iz lavljih i medvjeđih pandža, izbavit će me i iz ruku toga Filistejca.” Tada reče Šaul Davidu: “Idi! Gospodin neka bude s tobom!”

³⁸Šaul onda odredi da na Davida stave njegovo oružje, na glavu željezni šljem i oklop na nj.

³⁹David pripasa njegov mač preko svoje bojne opreme i pokuša krenuti, jer nije bio navikao. Ali je David morao priznati Šaulu: “Ne mogu ići u tome, jer nisam na to navikao.” I skide David to sa sebe,

⁴⁰uze svoj štap u ruku i potraži sebi iz potoka pet glatkih kamenova. Stavi ih u pastirsku torbu, koju je upotrebljavao kao torbu za praćku. Onda uze svoju praćku u ruku i pođe na Filistejca.

⁴¹Filistejac je išao sve bliže Davidu. Njegov štitonoša koračao je pred njim.

⁴²Kad Filistejac pogleda i vidje Davida, samo mu se podsmjehnu, jer je bio još tako mlad, rumen i krasna lica.

⁴³Filistejac doviknu Davidu: “Zar sam pas da ideš na me štapom?” I prokle Filistejac Davida svojim bogovima.

⁴⁴Nato viknu Filistejac Davidu: “Hodi ovamo k meni, da dam tvoje meso nebeskim pticama i zemaljskim životinjama!”

⁴⁵A David odvrati Filistejcu: “Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom. A ja idem na te u ime Gospodina nad vojskama, Boga vojske Izrćlove, koju si ti pogrdio.

⁴⁶Danas će te Gospodin dati u moju ruku. Ubit ću te i glavu ti odsjeći. Trupla vojske filistejske još danas ću dati nebeskim pticama i zemaljskim životinjama, da spozna sav svijet da ima Bog u Izrćlu.

⁴⁷Znat će sve ovo mnoštvo da Gospodin ne daje pobjede mačem i sulicom. Jer je rat Gospodnji. On će vas dati u naše ruke.”

⁴⁸Kad se je Filistejac pomaknuo i sve se bliže primicao Davidu, David brže potrča prema filistejskoj vojsci.

⁴⁹Pritom uhvati torbu, izvadi kamen, zavitla ga iz praćke i pogodi Filistejca u čelo. Kamen se zabi u čelo, tako da je on pao naprijed na tlo.

⁵⁰Tako pobijedi David Filistejca praćkom i kamenom i pogubi Filistejca, a da nije imao David mača u ruci.

⁵¹David naime pritrči, stane kraj Filistejca, uze njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi ga odsjekavši mu njim glavu. Kad vidješe Filistejci da im je najjači mrtav, pobjegoše.

⁵²Tada se podigoše ljudi od Izrćla i Jude, udariše u bojnu viku i potjeraše Filistejce do doline i do vrata Ekrona. Pobijeni Filistejci pokriše put od Šaarajima do Gata i Ekrona.

⁵³Kad se, nakon što otjeraše Filistejce, sinovi Izrćlovi vratiše, oplijeniše njihov tabor.

⁵⁴David uze glavu Filistejčevu i odnese je u Jeruzalem, a njegovo oružje stavi u svoj šator.

⁵⁵Kad Šaul vidje kako David iziđe pred Filistejca, upita svojega vojskovođu Abnera: “čiji je sin taj mladić, Abnere?” Abner odgovori: “Tako živ bio ti, kralju, ne znam.”

⁵⁶Kralj reče: “Upitaj čiji je sin taj mladi čovjek!”

⁵⁷Kad se David, pobijedivši Filistejca, vrati, uze ga Abner i povede ga pred Šaula, a David je u ruci još imao Filistejčevu glavu.

⁵⁸Šaul ga upita: “čiji si ti sin, mladi čovječe?” David odgovori: “Sin tvojega sluge Jišaja iz Betlehema.”