Read Biblija (Šarić) 1 o Samuelu 20 Bible Online

1 o Samuelu 20 - Biblija (Šarić) bible

1 o Samuelu 20

¹A David pobježe iz proročke kuće u Rami i vrati se kući. On reče Jonatanu: “Što sam počinio? U čemu je moja krivnja i moj prekršaj protiv tvojega oca da me hoće ubiti?”

²On mu odvrati: “Sačuvaj Bože! Ne ćeš ti umrijeti. Eto, moj otac ne čini ništa: ni važno, ni nevažno, a da meni ne kaže. Zašto bi mi to tajio moj otac? Nema ništa od toga.”

³Ali mu David opet ustvrdi: “Tvoj otac zna veoma dobro da me ti voliš. Zato reče sebi: To ne treba doznati Jonatan, da se ne ražalosti. Ali tako živ bio Gospodin i ti, između mene i smrti samo je jedan korak!”

⁴Jonatan odvrati Davidu: “Ako što zaželiš, ja ću ti učiniti.”

⁵I David predloži Jonatanu ovo: “Znaš, sutra je mlađak mjesec. Tad moram sjediti s kraljem za stolom. Ali pusti me da idem: Sakrit ću se u polju do treće večeri.

⁶Opazi li tvoj otac da me nema, ti mu reci: David me je zamolio da može otići za svoj očinski grad Betlehem. Tamo je naime godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.

⁷Ako kaže: Dobro, onda je miran tvoj sluga. Ako li se razgnjevi, onda znaj da je nesreća u njega zaključena stvar.

⁸Iskaži u savezu sa svojim slugom, ako je kakva krivnja na meni, ubij me ti, ali me ne izručuj svojemu ocu!”

⁹A Jonatan odvrati: “Bože sačuvaj! Ako doznam da je moj otac naumio na te svaliti nesreću, ja ću to tebi bez sumnje dojaviti.”

¹⁰David odvrati Jonatanu: “Tko će mi dojaviti ako ti je tvoj otac odgovorio što zlo za mene?”

¹¹A Jonatan reče Davidu: “Hajde, iziđimo u polje!” Kad su obojica bili izišli u polje,

¹²reče Jonatan Davidu: “Gospodine, Bože Izrćlov! Kad sutra u ovo doba ili prekosutra saznam od svojega oca da je dobro po Davida, i ako tad ne pošaljem k tebi i ne javim ti,

¹³neka Gospodin za to kazni Jonatana! Ako li otac moj bude naumio da na te svali nesreću, ja ću i to javiti i otpremit ću te. Otići ćeš u miru. Gospodin će biti s tobom, kao što je bio s mojim ocem.

¹⁴Ako ja onda još budem živ, iskaži mi milosrđe Gospodnje! A budem li već mrtav,

¹⁵ne uskrati nikada mojoj kući svoju naklonost, ni onda kad Gospodin istrijebi sve Davidove neprijatelje sa zemlje.

¹⁶Neka onda ima Jonatan savez s Davidovom kućom, a Gospodin neka se osveti Davidovim neprijateljima.”

¹⁷Tada se zakle Jonatan još jednom Davidu svojom ljubavlju prema njemu; jer mu je on bio odan srdačnom ljubavlju. "

¹⁸Potom reče Jonatan: “Sutra je mlađak mjesec. Opazit će se da tebe nema, jer će tvoje mjesto ostati prazno.

¹⁹A prekosutra, istom, opazit će se da te nema. Tada pođi na mjesto gdje si se sakrio na dan onoga događaja, i sjedi tamo kod kamena!

²⁰Ja ću odapeti tri strijele u njegovu blizinu, kao da gađam metu.

²¹Tada ću poslati momka rekavši: Idi, traži strijele! Viknem li onda momku: Strijele leže za tobom ovamo bliže, digni ih! ? tada dođi jer nisi u opasnosti, i nema ništa, tako živ bio Gospodin!

²²Ali viknem li momku: Strijele leže pred tobom tamo dalje! ? tada idi, jer te šalje Gospodin.

²³Za ovo što mi, ja i ti, rekosmo među sobom, Gospodin je svjedok između mene i tebe dovijeka.”

²⁴Nato se David sakri u polju. Kad dođe mlađak mjesec, sjede kralj za gozbu.

²⁵Kralj sjede na svoje obično mjesto, na mjesto uza zid. Jonatan je bio uzeo nasuprot mjesto, Abner je sjedio uz Šaula, a Davidovo mjesto je ostalo prazno.

²⁶Šaul ne reče ništa onaj dan jer je mislio: “Nešto mu se dogodilo, bit će da nije čist, jer se nije dao očistiti.”

²⁷A kad drugi dan iza mjeseca mlađaka ostade opet prazno Davidovo mjesto, upita Šaul svojega sina Jonatana: “Zašto Jišajev sin ne dođe na objed ni jučer ni danas?”

²⁸Jonatan odgovori Šaulu: “David je od mene izmolio sebi dopust u Betlehem.

²⁹Rekao je: Pusti me, jer imamo obiteljsku žrtvu u gradu. Pozvao me je moj brat. Ako mi, eto, hoćeš iskazati dobru uslugu, pusti me da odem i da posjetim svoju braću! Zato nije došao na kraljev objed.”

³⁰Tada se razgnjevi Šaul na Jonatana i reče mu: “Ti izrode i nepokorni čovječe! Znam dobro da letiš za Jišajevim sinom, na porugu i sramotu svoju i svoje majke.

³¹Jer dokle živi na zemlji sin Jišajev, ne ćeš se utvrditi ni ti ni tvoje kraljevstvo. Odmah pošalji tamo i dovedi ga k meni; jer je on dijete smrti!” "

³²A Jonatan odgovori svom ocu Šaulu: “Zašto da umre? Što je skrivio?”

³³Tada Šaul zavitla sulicu na nj, da ga probode. I upozna Jonatan da je njegov otac naumio ubiti Davida.

³⁴Sav gnjevan ustade Jonatan od stola. Drugog dana mjeseca mlađaka nije jeo ništa; jer je tugovao za Davidom, kad ga je njegov otac bio izgrdio. "

³⁵Ujutro iziđe Jonatan u polje, kako je bio ugovorio s Davidom. Pratio ga je jedan mladi sluga.

³⁶On reče sluzi: “Trči i nađi strijele koje odapinjem!” Dok je momak trčao, odapne on strijele preko njega.

³⁷Kad momak dođe na mjesto na kojem su ležale strijele što ih je bio odapeo Jonatan, viknu Jonatan za momkom: “Strijele leže ispred tebe, tamo dalje!”

³⁸Još viknu Jonatan za momkom: “Brže, pohitaj! Ne stoj!” Sluga Jonatanu podiže strijele i donese ih svojemu gospodaru.

³⁹Sluga nije znao ništa, samo su Jonatan i David znali što je.

⁴⁰Jonatan preda svoje oružje sluzi, koji je bio s njim, i reče mu: “Idi, odnesi to u grad!”

⁴¹Kad je sluga bio otišao, diže se David u pozadini, baci se ničice na zemlju na lice i pokloni se tri puta. Potom se poljubiše, i plakali su privijeni jedan uz drugoga; osobito je David plakao vrlo gorko."

⁴²Tada Jonatan reče Davidu: “Idi u miru! Što smo obojica prisegli u ime Gospodnje, za to je Gospodin svjedok između mene i tebe, između mojih i tvojih potomaka, dovijeka!”