Read Biblija na hrvatskom Job 36 Bible Online

Job 36 - Biblija na hrvatskom bible

Job 36

¹Elihu nastavi i reče:

²"Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.

³Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.

⁴Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.

⁵Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.

⁶Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.

⁷S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.

⁸Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,

⁹djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.

¹⁰Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.

¹¹Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.

¹²Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.

¹³A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;

¹⁴u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.

¹⁵Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:

¹⁶izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.

¹⁷Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,

¹⁸nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.

¹⁹Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.

²⁰Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.

²¹Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.

²²Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?

²³Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?

²⁴Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.

²⁵S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.

²⁶Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!

²⁷U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.

²⁸Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.

²⁹Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?

³⁰Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.

³¹Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.

³²On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.

³³Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.