Read Biblija na hrvatskom Izaija 33 Bible Online

Izaija 33 - Biblija na hrvatskom bible

Izaija 33

¹Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljačkaš nepljačkan, kad prestaneš, tebe će opustošiti, opljačkat' te kad prestaneš pljačkati.

²Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje.

³Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci

⁴i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj će navaliti kao jato skakavaca.

⁵Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošću.

⁶Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.

⁷Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaču gorko.

⁸Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira.

⁹Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe.

¹⁰"Sada ću ustati", veli Jahve, "sada ću se dići, sada uzvisiti.

¹¹Začeste sijeno, rodit ćete slamu; dah moj proždrijet će vas kao oganj.

¹²Narodi će biti sažgani u vapno, kao posječeno trnje što gori u vatri.

¹³Čujte, vi koji ste daleko, što sam učinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!"

¹⁴Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko će od nas opstati pred ognjem zatornim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?"

¹⁵Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo:

¹⁶on će prebivati u visinama, tvrđe na stijenama bit će mu utočište, imat će dosta kruha i vode će mu svagda dotjecati.

¹⁷Oči će ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat će zemlju nepreglednu.

¹⁸Srce će ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladiće?

¹⁹Nećeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije.

²⁰Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oči će ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštićeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolčići nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida.

²¹Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: neće onud proći nijedna lađa s veslima niti će koji bojni brod projedriti.

²²Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on će nas spasiti.

²³Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti će se naplijeniti plijena!

²⁴I nijedan građanin neće reći: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti.