Read Biblija na hrvatskom Tužaljke 3 Bible Online

Tužaljke 3 - Biblija na hrvatskom bible

Tužaljke 3

¹Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.

²Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.

³I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.

⁴Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.

⁵Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.

⁶Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.

⁷Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.

⁸Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.

⁹Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.

¹⁰Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.

¹¹U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.

¹²Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.

¹³U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.

¹⁴Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.

¹⁵Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.

¹⁶Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.

¹⁷Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!

¹⁸Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.

¹⁹Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!

²⁰Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.

²¹To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.

²²Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.

²³Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!

²⁴"Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."

²⁵Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.

²⁶Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!

²⁷Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.

²⁸Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;

²⁹neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!

³⁰Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.

³¹Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:

³²jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.

³³Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.

³⁴Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,

³⁵kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,

³⁶kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?

³⁷Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?

³⁸Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?

³⁹Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.

⁴⁰Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.

⁴¹Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.

⁴²Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!

⁴³Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.

⁴⁴Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.

⁴⁵Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.

⁴⁶Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.

⁴⁷Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!

⁴⁸Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.

⁴⁹Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema

⁵⁰dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.

⁵¹Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.

⁵²Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.

⁵³U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.

⁵⁴Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!"

⁵⁵I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.

⁵⁶Ti oču moj glas: "Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje."

⁵⁷Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!"

⁵⁸Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.

⁵⁹Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.

⁶⁰Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.

⁶¹Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.

⁶²Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.

⁶³Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.

⁶⁴Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.

⁶⁵Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.

⁶⁶Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!