Read Biblija na hrvatskom Luka 20 Bible Online

Luka 20 - Biblija na hrvatskom bible

Luka 20

¹Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama

²pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?"

³On odgovori: "Upitat ću i ja vas. Recite mi:

⁴krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?"

⁵A oni smišljahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?'

⁶A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok."

⁷I odgovore da ne znaju odakle.

⁸I Isus reče njima: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim."

⁹Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme."

¹⁰"Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku.

¹¹Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku.

¹²Posla i trećega. A oni i njega izraniše i izbaciše."

¹³"Nato reče gospodar vinograda: 'Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda poštovati.'

¹⁴Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.'

¹⁵Izbaciše ga iz vinograda i ubiše." "Što će dakle učiniti s njima gospodar vinograda?

¹⁶Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slušahu rekoše: "Bože sačuvaj!"

¹⁷A on ih ošinu pogledom i reče: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?

¹⁸Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga."

¹⁹Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.

²⁰Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.

²¹Upitaše ga dakle: "Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem.

²²Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?"

²³Proničući njihovu lukavost, reče im:

²⁴"Pokažite mi denar." "Čiju ima sliku i natpis?"

²⁵A oni će: "Carevu." On im reče: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje."

²⁶I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.

²⁷Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga:

²⁸"Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.

²⁹Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece.

³⁰Drugi uze njegovu ženu,

³¹onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.

³²Naposljetku umrije i žena.

³³Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu."

³⁴Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju.

³⁵No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.

³⁶Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća."

³⁷"A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.

³⁸A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"

³⁹Neki pismoznanci primijete: "Učitelju! Dobro si rekao!"

⁴⁰I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.

⁴¹A on im reče: "Kako kažu da je Krist sin Davidov?

⁴²Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna

⁴³dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'

⁴⁴David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"

⁴⁵I pred svim narodom reče svojim učenicima:

⁴⁶"Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama,

⁴⁷proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda."