Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Postanak 31 Bible Online

Postanak 31 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Postanak 31

¹Jakov je čuo kako Labanovi sinovi govore: »Jakov je uzeo sve što je imao naš otac. Sve je ovo bogatstvo stekao na onome što je pripadalo našemu ocu.«

²Jakov je primijetio i da se Laban prema njemu više ne odnosi prijateljski kao prije.

³Tada je BOG rekao Jakovu: »Vrati se u zemlju svojih predaka, svojoj rodbini. Ja ću biti s tobom.«

⁴Jakov je poslao po Rahelu i Leu, da dođu na polje gdje su mu bila stada.

⁵Rekao im je: »Vidim da se vaš otac više ne odnosi prema meni kao prije. No Bog mog oca bio je sa mnom.

⁶Znate da sam vašem ocu služio svom snagom,

⁷a on me ipak varao i deset puta mi mijenjao plaću. Ali Bog mu nije dao da mi naudi.

⁸Kad god je Laban rekao: ‘Pjegava mladunčad bit će ti plaća’, u svim stadima se rađala pjegava mladunčad. Kad god je rekao: ‘Prugasti će ti biti plaća’, u svim su se stadima rađali prugasti mladi.

⁹Tako je Bog oduzeo stoku vašem ocu i dao je meni.

¹⁰Jednom sam, u vrijeme parenja stada, u snu vidio da su jarci koji se pare sa stadom prugasti, pjegavi ili šareni.

¹¹Božji mi je anđeo rekao u snu: ‘Jakove!’, a ja sam odgovorio: ‘Evo me, slušam!’

¹²Nastavio je: ‘Pogledaj i vidjet ćeš da su svi jarci koji se pare sa stadom prugasti, pjegavi ili šareni. Jer, vidio sam što ti Laban radi.

¹³Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao kameni stup i zavjetovao mi se. Sad idi iz ove zemlje i vrati se u svoj rodni kraj.’«

¹⁴Rahela i Lea mu odgovore: »Mi više nemamo nasljedstva u kući svoga oca.

¹⁵Postupa s nama kao da smo strankinje. Ne samo što nas je prodao već je potrošio sav novac koji je dobio zbog nas.

¹⁶Sve bogatstvo, koje je Bog oduzeo našem ocu, i dao tebi, svakako pripada nama i našoj djeci. Stoga, učini što ti je Bog rekao.«

¹⁷Tada je Jakov natovario svoju djecu i žene na deve,

¹⁸pokrenuo svu svoju stoku, ponio sva dobra, koja je stekao u Mezopotamiji, pa krenuo svome ocu Izaku u zemlju Kanaan.

¹⁹Kad je Laban bio otišao šišati vunu s ovaca, Rahela je ukrala kipove raznih bogova iz njegove kuće.[121]

²⁰Jakov je zavarao Aramejca Labana jer mu nije rekao da odlazi.

²¹Tako je pobjegao sa svime što je imao. Kad je prešao preko rijeke Eufrat, zaputio se u gorski kraj Gilead.

²²Trećeg su dana javili Labanu da je Jakov pobjegao.

²³Laban je sa sobom poveo rođake pa je sedam dana gonio Jakova prije nego što ga je sustigao u gorskom kraju Gileadu.

²⁴No Bog je noću došao Aramejcu Labanu u snu i rekao mu: »Pazi da Jakova ne ugroziš ni na koji način.«[122]

²⁵Kad ga je Laban sustigao, Jakov je već bio razapeo svoje šatore u gorskom kraju Gileadu pa su se ondje utaborili i Laban i njegovi rođaci.

²⁶Laban je rekao Jakovu: »Što si učinio? Zavarao si me i odveo mi kćeri kao da su ratni zarobljenici.

²⁷Zašto si pobjegao potajno i zavarao me? Zašto mi nisi ništa rekao? Bio bih te ispratio s veseljem i pjesmom, uz tamburine i lire.

²⁸Nisi mi dao ni da izljubim svoje unuke i kćeri na odlasku. Glupo si postupio.

²⁹Mogao bih ti nauditi, ali mi je Bog tvog oca noćas rekao: ‘Pazi da Jakova ne ugroziš ni na koji način.’

³⁰Znam da si otišao jer si čeznuo za domom svog oca. No zašto si mi ukrao bogove?«

³¹Jakov odgovori Labanu: »Bojao sam se da ćeš mi silom oduzeti svoje kćeri.

³²Ako kod nekoga nađeš svoje bogove, taj neće ostati na životu. Pred našim rođacima, kao svjedocima, pogledaj je li nešto tvoje kod mene, pa ako jest, uzmi to natrag.« A Jakov nije znao da je Rahela ukrala kipove bogova.

³³Laban je ušao u Jakovljev šator, u Lein šator i u šator gdje su boravile dvije sluškinje, ali nije našao bogove. A zatim je otišao u Rahelin šator.

³⁴No kad je Rahela ukrala kućne bogove, sakrila ih je u devino sedlo pa je baš sjedila na njima. Laban je pretražio cijeli šator i nije ih našao.

³⁵Rahela je rekla svome ocu: »Ne ljuti se na mene, gospodaru, što ne mogu ustati pred tobom, imam mjesečnicu.« Tako je Laban tražio, ali nije mogao pronaći kućne bogove.

³⁶Tada se Jakov razljutio pa počeo koriti Labana. »Kakav sam to prekršaj napravio?« upita on Labana. »Koji sam to grijeh počinio da me tako progoniš?

³⁷Sad kad si pretražio sve moje stvari, jesi li našao išta što pripada tvom domu? Stavi to ovdje pred svoje i moje rođake pa neka presude između nas dvojice.

³⁸Za ovih dvadeset godina, koliko sam bio kod tebe, tvoje ovce i koze nisu pobacile. Nisam jeo ovnove iz tvojih stada.

³⁹Nisam ti pravdao stoku, koju su rastrgale divlje zvijeri, nego sam sâm nadoknađivao gubitak. Od mene si tražio da ti platim za sve što je ukradeno, bilo danju ili noću.

⁴⁰Evo kako mi je bilo: danju me morila vrućina, a noću hladnoća, pa nisam mogao spavati.

⁴¹Dvadeset sam godina bio kod tebe. Četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri i šest za moje stado, a plaću si mi mijenjao deset puta.

⁴²Da Bog mog oca nije bio za mene — Abrahamov Bog i strahopoštovani Izakov Bog — ti bi me sigurno otpremio praznih ruku. No Bog je vidio moju muku i trud i zato te noćas ukorio.«

⁴³Laban odgovori Jakovu: »Ove su žene moje kćeri, ova su djeca moja krv, ova su stada moja, i sve što vidiš, pripada meni. No što da sad učinim u vezi svojih kćeri i njihove djece?

⁴⁴Hajde da ti i ja sklopimo savez pa neka bude svjedokom između mene i tebe.«

⁴⁵Tada je Jakov uzeo jedan kamen, uspravio ga kao znak

⁴⁶pa rekao svojim rođacima: »Nakupite kamenja.« Oni su uzeli kamenje i napravili hrpu te su pored nje jeli.

⁴⁷Laban je hrpu nazvao Jegar Sahaduta[123], a Jakov ju je nazvao Galed[124].

⁴⁸Laban je rekao: »Ova je hrpa danas svjedok između tebe i mene.« Zato su joj dali ime Galed.

⁴⁹A nazvali su je i Mispa[125] jer je Laban rekao: »Neka BOG stražari nada mnom i nad tobom kad budemo daleko jedan od drugoga.

⁵⁰Ako budeš loše postupao s mojim kćerima, ili uzimao druge žene pored njih, premda ja za to ne bih doznao, imaj na umu da je Bog svjedok između tebe i mene.«

⁵¹Laban je još rekao Jakovu: »Pogledaj ovu hrpu i ovaj kameni stup koji sam postavio između nas.

⁵²Ova je hrpa svjedok i ovaj je stup svjedok da neću prijeći pored ove hrpe na tvoju stranu, da ti naudim, i da ti nećeš pored ove hrpe i ovog stupa prijeći na moju stranu, da meni naudiš.

⁵³Neka Bog tvog djeda Abrahama, koji je i Bog mog djeda Nahora, presudi među nama.« I Jakov se zakleo strahopoštovanim Bogom svog oca Izaka.

⁵⁴Zatim je prinio žrtvu ondje, na gori, i pozvao svoje rođake da jedu. Nakon što su jeli, na gori su i prenoćili.

⁵⁵Sutradan, Laban je ustao rano ujutro, poljubio svoje unuke i kćeri, blagoslovio ih, pa se vratio kući.