Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Postanak 8 Bible Online

Postanak 8 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Postanak 8

¹Bog nije zaboravio Nou niti sve divlje i pitome životinje koje su s njim bile u arci. Učinio je da puše vjetar nad zemljom, a vode su se povlačile.

²Zatvorili su se izvori iz dubina i nebeske brane te se zaustavila kiša.

³Vode su postupno odlazile sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana toliko su se spustile

⁴da se sedamnaestog dana sedmoga mjeseca arka zaustavila na gorju Ararat.

⁵Vode su nastavile opadati do desetog mjeseca, a prvog dana desetog mjeseca pokazali su se vrhovi planina.

⁶Nakon četrdeset dana, Noa otvori prozor, koji je napravio na arci,

⁷i pusti gavrana. Gavran je odlijetao i vraćao se dok se vode nisu isušile sa zemlje.

⁸Zatim je Noa pustio golubicu, da vidi jesu li se vode povukle s površine zemlje.

⁹No ona nije našla mjesto na koje bi se spustila, jer je voda i dalje prekrivala svu površinu, pa se vratila. On ispruži ruku, prihvati je i unese u arku.

¹⁰Pričekao je još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu iz arke.

¹¹Uvečer se vratila i u kljunu donijela mladi list masline! Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje.

¹²Zatim je pričekao još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu, ali mu se više nije vratila.

¹³Šesto i prve godine Noinog života, prvog dana prvoga mjeseca, poplavne su vode nestale sa zemlje. Noa je skinuo pokrov s arke, pogledao i vidio da se suši površina.

¹⁴Do dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha.

¹⁵Tada je Bog rekao Noi:

¹⁶»Izađite iz arke — ti, tvoja žena, sinovi i njihove žene.

¹⁷Izvedi sa sobom i sve vrste živih stvorenja: ptice, životinje i sve što gmiže po tlu. Neka se pare i razmnože tako da ponovo ispune zemlju.«

¹⁸I Noa je izašao zajedno sa ženom, sinovima i njihovim ženama.

¹⁹Sve životinje, sve što gmiže i sve ptice, prema svojim vrstama — sve što se kreće na zemlji — izašlo je iz arke.

²⁰Zatim je Noa sagradio BOGU žrtvenik[28] pa uzeo od svih čistih životinja i svih čistih ptica te ih prinio kao žrtve paljenice[29] na žrtveniku.

²¹BOG je omirisao taj ugodan miris i rekao u sebi: »Nikad više neću prokleti zemlju zbog čovjeka iako su mu misli zle već od mladosti. Nikad više neću uništiti sva živa bića kao što sam učinio.

²²Sve dok bude zemlje, bit će sjetve i žetve, hladnoće i vrućine, ljeta i zime, dana i noći, i više neće prestati.«