Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Kraljevi 2 18 Bible Online

Kraljevi 2 18 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Kraljevi 2 18

¹U trećoj godine vladavine izraelskoga kralja Hošee, Elinog sina, u Judi je kao kralj počeo vladati Ezekija, Ahazov sin.

²Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Abija i bila je Zaharijina kći.

³Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David.

⁴Uklonio je svetišta lažnih bogova, porušio svete stupove i posjekao kipove božice Ašere. Smrskao je i brončanu zmiju, koju je napravio Mojsije, jer su sve do tada Izraelci pred njom palili tamjan. Nazivali su je Nehuštan[52].

⁵Ezekija je vjerovao Izraelovom BOGU. Među svim judejskim kraljevima, prije ili poslije Ezekije, ni jedan nije bio kao on.

⁶Čvrsto se oslanjao na BOGA i vjerno ga slijedio. Držao se zapovijedi koje je BOG dao Mojsiju.

⁷BOG je bio s njim te je bio uspješan u svemu što je poduzeo. Pobunio se protiv kralja Asirije i prestao mu služiti.

⁸Porazio je Filistejce i potisnuo ih sve do područja Gaze. Osvojio je sve filistejske gradove, od najmanje stražarske kule do najveće gradske utvrde.

⁹U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Ezekije, a sedmoj godini vladavine izraelskoga kralja Hošee, Elinog sina, asirski je kralj Salmanasar krenuo na Samariju i opkolio grad.

¹⁰Osvojio ga je tri godine kasnije. Samarija je tako zauzeta u šestoj godini Ezekijine vladavine i u devetoj godini vladavine izraelskoga kralja Hošee.

¹¹Asirski je kralj prognao Izraelce u Asiriju i naselio ih u Halahu, u dolini rijeke Habor, u području Gozana, te u gradovima Medije.

¹²Izraelcima se to dogodilo zato što nisu slušali glas svoga BOGA, već su prekršili njegov savez i sve zapovijedi BOŽJEG sluge Mojsija. Niti su slušali niti su izvršavali njegove zapovijedi.

¹³U četrnaestoj godini vladavine kralja Ezekije, asirski je kralj Sanherib napao i zauzeo sve utvrđene judejske gradove.

¹⁴Tada je judejski kralj Ezekija poslao poruku asirskom kralju u Lakiš: »Pogriješio sam. Prestani me napadati. Platit ću ti koliko tražiš.« Asirski je kralj tražio od judejskoga kralja Ezekije deset tona srebra i tonu zlata[53].

¹⁵Ezekija je predao sve srebro koje se našlo u BOŽJEM Hramu i u riznicama kraljevske palače.

¹⁶Skinuo je zlato kojim je dao obložiti vrata i dovratke BOŽJEGA Hrama te je i to predao asirskom kralju.

¹⁷No asirski je kralj poslao kralju Ezekiji iz Lakiša veliku vojsku na čelu s trojicom kraljevskih službenika najvišeg ranga. Kad je vojska stigla pred Jeruzalem, zaustavila se pored vodovoda na Gornjem bazenu, na putu za Peračevo polje.

¹⁸Tražili su kralja, ali su pred njih izašli upravitelj palače Elijakim, Hilkijin sin, kraljev tajnik Šebna i pisar Joah, Asafov sin.

¹⁹Jedan od glavnih vojnih zapovjednika asirskoga kralja istupio je i rekao: »Prenesite Ezekiji ovu poruku velikog vladara, kralja Asirije: Na čemu se temelji tvoja samouvjerenost?

²⁰Tvoje pouzdanje u vojnu silu i dobru bojnu strategiju samo su prazne riječi. Na koga se, dakle, oslanjaš da si spreman pobuniti se protiv mene?

²¹Zar na Egipat, taj napukli štap od trske koji probode ruku svakom tko se na njega osloni? Takav je faraon, kralj Egipta, svakom tko se na njega osloni.

²²Možda ćeš mi reći da se pouzdajete u svoga BOGA za pomoć. No ja znam da je to Bog čija je svetišta i žrtvenike Ezekija dao ukloniti, govoreći narodu Jude i Jeruzalema kako trebaju štovati samo pred jednim žrtvenikom u Jeruzalemu.

²³Predlažem ti da se nagodiš s mojim gospodarom, kraljem Asirije. Dat ću ti dvije tisuće konja, ako uopće možeš naći toliko jahača da ih povedu u bitku.

²⁴Ako se oslanjaš na Egipat i njihova bojna kola i konje, nećeš biti u stanju odbiti napad ni najnižeg zapovjednika vojske moga gospodara.

²⁵Osim toga, nisam došao bez BOGA da napadnem i uništim ovo mjesto. BOG mi je rekao da krenem na ovu zemlju i da je uništim.«

²⁶Tada su Elijakim, Hilkijin sin, Šebna i Joah rekli asirskom zapovjedniku: »Molimo te, govori sa svojim slugama na aramejskom jer razumijemo taj jezik. Nemoj govoriti na jeziku Judejaca da ne razumiju ljudi na zidinama.«

²⁷No zapovjednik im je odgovorio: »Nije me gospodar poslao da ovu poruku prenesem samo vašem gospodaru i vama, već i ljudima koji sjede na zidinama i koji će skupa s vama biti prisiljeni jesti svoj izmet i piti svoju mokraću.«

²⁸Potom se glavni zapovjednik uspravio i glasno povikao na jeziku Judejaca: »Čujte poruku velikog vladara, kralja Asirije!

²⁹Ovo vam poručuje kralj: Ne dajte se zavarati od Ezekije jer on vas ne može obraniti od mene.

³⁰Ne dopustite da vas Ezekija nagovori da se pouzdate u BOGA, kad vam bude govorio da će vas BOG sigurno spasiti i da ovaj grad neće pasti u ruke asirskom kralju.

³¹Ne slušajte Ezekiju! Kralj Asirije ovako vam poručuje: Sklopite mir sa mnom i izađite pred mene. Tada će svatko od vas moći jesti vlastito grožđe i smokve, i piti vodu iz svog bunara.

³²Nakon nekog vremena, ja ću doći i odvesti vas u zemlju poput vaše. Zemlju u kojoj ima žita i vina, kruha i vinograda, maslinika i meda. Nudim vam da živite, a ne da umrete. Ne dopustite Ezekiji da vas zavara govoreći da će vas spasiti BOG.

³³Je li bog bilo kojeg naroda ikad spasio svoju zemlju od asirskog kralja?

³⁴Gdje su bogovi Hamata i Arpada? Gdje su bogovi Sefarvaima, Hene i Ive? Jesu li bogovi spasili Samariju od mene?

³⁵Koji je od svih tih bogova uspio sačuvati svoju zemlju od mene? Kako će onda BOG sačuvati Jeruzalem od mene?«

³⁶No ljudi su šutjeli. Nisu odgovarali ni riječ jer im je tako zapovjedio kralj.

³⁷Tada su upravitelj palače Elijakim, Hilkijin sin, kraljev tajnik Šebna i pisar Joah, Asafov sin, otišli k Ezekiji s razderanom odjećom[54] na sebi. Prenijeli su kralju sve što je rekao asirski zapovjednik.