Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Ljetopisi 2 30 Bible Online

Ljetopisi 2 30 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Ljetopisi 2 30

¹Ezekija je razaslao glasnike po cijelom Izraelu i Judi. Napisao je i pisma Efrajimovom i Manašeovom plemenu. Pozivao je ljude da dođu u BOŽJI Hram u Jeruzalemu i proslave Pashu u čast Izraelovom BOGU.

²Kralj i njegovi službenici, te cijela zajednica u Jeruzalemu, složili su se da proslave Pashu u drugome mjesecu.

³Nisu mogli proslaviti Pashu u propisano vrijeme[76] jer se još nije bio posvetio dovoljan broj svećenika niti se narod okupio u Jeruzalemu.

⁴Takav plan činio se dobar kralju i cijeloj zajednici.

⁵Po cijelom Izraelu, od grada Beer Šebe pa sve do grada Dana, poslali su proglas pozivajući narod da dođu u Jeruzalem slaviti Pashu u čast Izraelovom BOGU. Već se dugo nije svetkovalo u velikom broju iako je tako propisano u zakonu.

⁶Prema kraljevoj zapovijedi, glasnici su trčali po cijelom Izraelu i Judi, noseći pisma od kralja i njegovih službenika. U njima je pisalo: »Narode Izraela, vratite se BOGU Abrahama, Izaka i Izraela. Tako će se on moći vratiti vama koji ste preostali, pobjegavši iz ropstva asirskoga kralja.

⁷Nemojte biti kao vaši očevi i braća koji su bili nevjerni BOGU svojih predaka. Kao što vidite, učinio ih je ruglom pred ljudima i prepustio prijeziru drugih naroda.

⁸Ne budite tvrdoglavi, kao što su bili vaši očevi. Pružite ruke k BOGU i dođite u njegov Hram, koji je on posvetio zauvijek. Služite svome BOGU, da se više ne ljuti na vas.

⁹Ako se vratite k BOGU, vaši rođaci i vaša djeca naći će suosjećanje kod svojih porobljivača i vratiti se u ovu zemlju. Jer, vaš je BOG milostiv i suosjećajan. On se neće okrenuti od vas ako se vi vratite k njemu.«

¹⁰Tako su glasnici išli od grada do grada, kroz Efrajimovu i Manašeovu zemlju, sve do područja Zebulunovog plemena. No narod im se rugao i ismijavao ih.

¹¹Samo je nekoliko ljudi iz plemena Ašera, Manašea i Zebuluna poslušalo i došlo u Jeruzalem.

¹²No Božja je ruka bila na Judejcima. Zajedno i složno, izvršavali su zapovijedi kralja i kraljevih službenika, sve u skladu s BOŽJOM riječju.

¹³U drugome mjesecu veliko se mnoštvo naroda okupilo u Jeruzalemu za Blagdan beskvasnoga kruha.

¹⁴Uklonili su poganske žrtvenike iz Jeruzalema, kao i sva poganska svetišta za prinos tamjana. Sve su pobacali u dolinu potoka Kidrona.

¹⁵Četrnaestog su dana u drugome mjesecu zaklali pashalno janje. Svećenici i Leviti su se pokajali, izvršili obred posvećenja i unijeli žrtve paljenice u BOŽJI Hram.

¹⁶Zauzeli su svoja uobičajena mjesta, propisana zakonom Božjeg čovjeka Mojsija. Leviti su dodavali krv žrtvovanih životinja, a svećenici su njome škropili žrtvenik.

¹⁷Mnogi nisu izvršili obred očišćenja da bi se posvetili te nisu mogli klati pashalnu janjad. Stoga, Leviti su vršili klanje za njih. Tako je sva janjad bila ispravno posvećena BOGU.

¹⁸Mnoštvo naroda, mnogi iz plemena Efrajima, Manašea, Isakara i Zebuluna, nisu izvršili obred očišćenja. Ipak, jeli su pashalno janje iako je zakon propisivao drugačije. Ezekija se pomolio za njih: »Neka dobri BOG oprosti svakome

¹⁹tko svim srcem traži BOGA svojih predaka. Neka im oprosti što nisu postupili prema pravilima čistoće u Svetištu.«

²⁰BOG je ispunio Ezekijinu molbu i oprostio narodu.

²¹Izraelci, koji su bili u Jeruzalemu, sedam su dana s velikom radošću svetkovali Blagdan beskvasnoga kruha. Leviti i svećenici slavili su BOGA iz dana u dan, pjevajući BOGU iz sve snage[77].

²²Ezekija je ohrabrivao sve Levite koji su revno služili BOGU. Narod je sedam dana slavio blagdan i prinosio žrtve slavljenice, zahvaljujući BOGU svojih predaka.

²³Potom se cijela zajednica složila da slavlje treba produžiti pa su radosno slavili još sedam dana.

²⁴Judejski je kralj Ezekija dao okupljenima 1.000 junaca i 7.000 ovaca. Njegovi su službenici dali za zajednicu još 1.000 junaca i 10.000 ovaca. Velik je broj svećenika izvršio obred očišćenja i tako se posvetio za službu.

²⁵Radovali su se zajedno svi Judejci, svećenici i Leviti, cijela zajednica pristigla iz Izraela, zajedno sa strancima koji su došli iz Izraela ili su živjeli u Judi.

²⁶U Jeruzalemu je vladala velika radost. Još od vremena Salomona, sina izraelskog kralja Davida, ondje nije bilo tako.

²⁷Na kraju su svećenici i Leviti ustali i blagoslovili narod. Bog je čuo njihov glas. Njihova je molitva doprla do njegovoga svetog prebivališta na nebesima.