Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Job 31 Bible Online

Job 31 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Job 31

¹Svojim očima sam zapovjedio da ne gledaju djevojke požudno.

²Jer, što je čovjeku dodijelio Bog na nebesima, što će naslijediti od Svemoćnog u visinama?

³Ne zadesi li propast pokvarene, a nesreća one koji čine zlodjela?

⁴Zar on ne vidi moje putove i ne broji sve moje korake?

⁵Ako sam hodao u laži ili mi je noga hitala za prijevarom,

⁶neka me Bog izmjeri na vagi pravednosti i znat će jesam li besprijekoran.

⁷Ako mi je korak skrenuo sa staze, ako mi se srce povelo za očima i ako su mi se ruke uprljale grijehom,

⁸neka onda drugi pojede što sam zasijao, neka moje usjeve iščupaju iz korijena.

⁹Ako sam drugu ženu poželio, ako sam ženu susjeda vrebao,

¹⁰neka moja žena bude ropkinja drugome, neka je drugi seksualno iskorištavaju.

¹¹Jer, to bi bilo sramotno djelo, grijeh koji zaslužuje kaznu.

¹²Jer, to je vatra koja spaljuje do groba[36], koja bi sve moje usjeve spalila do korijena.

¹³Ako sam svojim slugama i sluškinjama uskratio pravdu kad su se na mene žalili,

¹⁴što ću učiniti kad Bog ustane? Što ću odgovoriti kad budem pozvan položiti račun?

¹⁵Nije li i njih sazdao onaj koji je mene sazdao u majčinoj utrobi? Nije li nas sve Bog oblikovao u našim majkama?

¹⁶Nisam se oglušio na molbe siromaha niti dopustio da udovica očajava.

¹⁷Nisam jeo zalogaj kruha, a da ga nisam podijelio sa siročetom.

¹⁸Od svoje mladosti bio sam mu kao otac, a od svog rođenja udovicu sam vodio kao pastir.

¹⁹Ako sam gledao nekog kako trpi bez odjeće, ili ako siromah ne bi imao pokrivač,

²⁰ugrijao bih ga runom svojih ovaca, a on bi me od srca blagoslivljao.

²¹Ako sam na siroče podigao ruku, znajući da imam utjecaja na sudu,

²²neka mi se ruka iščaši iz zgloba i neka bude iščupana iz ramena.

²³Ali ja sam se čuvao zbog straha da mi Bog ne pošalje propast i zbog njegovog veličanstva nisam činio zla.

²⁴Nisam se nikad pouzdao u imovinu, nisam ni čistom zlatu rekao: ‘Sigurnosti moja.’

²⁵Nisam se radovao ni svome velikom bogatstvu iako sam ga stekao svojim rukama.

²⁶Nisam štovao sunce u njegovoj blistavosti, ni mjesec koji putuje u svome sjaju.

²⁷Nije mi srce bilo potajno zavedeno, da im iskazujem štovanje.

²⁸Bio bi to zločin koji zaslužuje kaznu jer bih iznevjerio Svemoćnog Boga.

²⁹Nisam se radovao zbog nesreće svog neprijatelja niti slavio zbog nevolje koja ga je snašla.

³⁰Nisam svojim ustima dao da zgriješe, prizivajući prokletstvo na njegov život.

³¹Ljudi iz mog doma dobro su znali da sam svakome dao mesa da se najede.

³²Nijedan došljak nije morao vani prenoćiti jer sam putniku uvijek otvarao vrata.

³³Nisam tajio svoj grijeh, kao što to čine ljudi, u srcu skrivajući svoju krivnju.

³⁴Jer, nisam se plašio mišljenja mnoštva niti se bojao da bi me rodbina prezrela. Zato nikada nisam šutio niti se u kući skrivao.

³⁵O, kad bi bilo nekog da me sasluša! Evo, potpisujem svoju obranu. Neka mi Svemoćni odgovori, neka moj tužitelj napiše optužnicu.

³⁶Na svom ramenu bih je nosio i stavio je na sebe kao krunu.

³⁷Položio bih mu račun o svim svojim postupcima, pristupio bih mu kao princ, bez straha.

³⁸Ako moja zemlja zaviče protiv mene i ako sve njene brazde zaplaču zajedno,

³⁹ako sam pojeo usjeve ne plativši radnicima, ako sam ih izgladnio do smrti —

⁴⁰umjesto pšenice neka iznikne trnje i umjesto ječma korov.« Ovime završavaju Jobovi govori.