Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Job 9 Bible Online

Job 9 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Job 9

¹Tada je Job odvratio:

²»Da, znam da je tako. Ali, kako da smrtnik bude u pravu pred Bogom?

³Kada bih htio raspravljati s Bogom, ne bih mu odgovorio ni na jedno pitanje od tisuću.

⁴On je svemudar i svemoćan. Tko mu se uspio oduprijeti?

⁵On pomiče planine, a da one to ne znaju, pa ih prevrće u svom gnjevu.

⁶On pokreće zemlju s mjesta i trese njezine temelje.

⁷On može reći suncu da ne izađe, on može zaključati zvijezde.

⁸On jedini stvorio je nebesa i gazi po morskim valovima.

⁹On je stvorio Medvjeda i Oriona, Vlašiće i južna zviježđa.

¹⁰Da, on čini nezamisliva čuda, čudesna djela koja se ne mogu izbrojati.

¹¹On kraj mene prolazi, a ja ga ne vidim; tik je uz mene, ali ja ga ne opažam.

¹²Ako nešto ugrabi, tko će ga spriječiti? Tko ga smije pitati što radi?

¹³Bog ne suspreže svoj gnjev, čak su mu se i Rahabovi[13] sluge poklonili.

¹⁴Kako onda ja da mu odgovorim? Kako da nađem riječi protiv njega?

¹⁵Iako sam nedužan, ne bih mu znao odgovoriti. Svog suca mogao bih samo moliti za milost.

¹⁶Da se odazove na moj sudski poziv, ne vjerujem da bi me saslušao.

¹⁷Jer, on me u vihoru satire, i bez razloga mi umnožava rane.

¹⁸Ne dâ mi da dođem do daha, nego me tugom preplavljuje.

¹⁹Ako se mjeri snaga — on je najsilniji. Ako se mjeri pravda — tko ga može pozvati na sud?

²⁰Iako sam nedužan, moj govor me osuđuje; iako sam nevin, dokazuje me krivim.

²¹Nisam kriv, ali nije mi stalo do mene jer prezirem svoj život.

²²Sve je svejedno, stoga kažem: on zatire i besprijekornog i opakog.

²³Kad bič smrti iznenada ošine, on se ruga očajanju nedužnih.

²⁴Kad zemlja padne u ruke zlih, on zastire oči njenim sucima. A ako ne on, tko onda?

²⁵Moji su dani brži od trkača, bez trunke radosti prolijeću.

²⁶Promiču hitro kao čamci od papirusa, kao orao kad se na plijen obrušava.

²⁷I kad bih rekao: ‘Zaboravit ću svoje jadanje, promijenit ću izraz lica i smiješit ću se’,

²⁸opet bih strepio od svih svojih muka jer znam, Bože, da me ne smatraš nedužnim.

²⁹Budući da ću biti kriv, zašto da se trudim uzalud?

³⁰Da se operem sapunom, da istrljam ruke lužinom,

³¹ti bi me gurnuo u kaljužu pa bih i svojoj odjeći bio odvratan.

³²Bog nije čovjek kao ja, da ga mogu pozvati na sud.

³³Nema nikoga tko bi posredovao i presudio među nama,

³⁴tko bi odvratio od mene Božju kaznu, da me njegova strahota više ne plaši.

³⁵Tada bih govorio bez straha od njega. Ja nisam čovjek za kakvog me drže.