Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Psalmi 78 Bible Online

Psalmi 78 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Psalmi 78

¹Asafov »maskil«. Čuj što te učim, narode, poslušaj riječi mojih usta!

²Priče ću vam pričati, drevne tajne objasniti.

³Ono što smo čuli i saznali, što su nam naši preci rekli,

⁴unucima nećemo sakriti. Pričat ćemo novom naraštaju o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima, o njegovoj snazi i čudima koja radi.

⁵On je dao propise Jakovljevom narodu i postavio zakon Izraelu. Zapovjedio je našim precima da ih objave svojoj djeci,

⁶da ih sazna sljedeći naraštaj, djeca koja će se tek roditi, koja će ih onda reći svojoj djeci,

⁷tako da se uzdaju u Boga i ne zaborave njegova djela — i da čuvaju njegove zapovijedi,

⁸da ne budu kao njihovi preci: naraštaj buntovan i nepokoran, koji se nisu u Boga pouzdali, niti mu ostali vjerni.

⁹Ljudi iz Efrajima imali su lukove, ali su nam u bitci okrenuli leđa.

¹⁰Odbijali su Božji savez i nisu živjeli po zakonu.

¹¹Zaboravili su njegova djela i čuda koja im je pokazao.

¹²Čudesna djela on je učinio pred očima njihovih predaka u egipatskoj zemlji, kod grada Soana.

¹³More je razdvojio i preko ih preveo, učinio je da vode stoje kao zidine.

¹⁴Danju ih je vodio oblakom, a noću svjetlošću vatre.

¹⁵U pustinji je raskolio stijene i napojio ih obiljem vode.

¹⁶Iz hridine je izveo potoke i učinio da vode poteku kao rijeke.

¹⁷A oni su i dalje griješili protiv njega, bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.

¹⁸Zatim su Boga iskušavali, tražeći hranu po svojoj volji.

¹⁹Protiv Boga su govorili i pitali: »Može li nam Bog dati hranu[108] u pustinji?

²⁰Da, on je udario stijenu i potekli su nabujali potoci. A može li nam dati i kruha? Može li narodu nabaviti mesa?«

²¹Kad ih je BOG čuo, razjario se. Vatra je planula protiv Jakova, gnjev se dignuo protiv Izraela

²²jer nisu vjerovali svojem Bogu niti se uzdali u njegovo spasenje.

²³Zapovjedio je oblacima na nebu i otvorio sva nebeska vrata,

²⁴prosuo im je manu kao kišu, narodu je dao nebesko žito.

²⁵Čovjek je jeo kruh anđela, Bog im je dao da se nasite.

²⁶S nebesa je istočni vjetar pustio i svojom snagom južni vjetar podigao.

²⁷Meso je padalo kao kiša, ptica je bilo kao morskog pijeska.

²⁸Učinio je da padnu usred tabora, svud uokolo njihovih šatora.

²⁹Jeli su dok se nisu zasitili, dao im je ono za čim su žudjeli.

³⁰A dok ih još nije prošla želja, dok im je hrana još bila u ustima,

³¹Božji gnjev digao se na njih. Pobio je najjače među njima i pokosio izraelske mladiće.

³²Ali oni su i dalje ustrajno griješili, nisu vjerovali njegovim čudima.

³³Zato im je dane prekinuo u jednom dahu, okončao im godine iznenadnim užasom.

³⁴Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga, i opet mu se svesrdno vraćali —

³⁵sjetili bi se da je Bog njihova Stijena, Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj.

³⁶A oni su ga varali i laži mu govorili.

³⁷Nisu mu bili odani srcem, niti vjerni njegovom savezu.

³⁸Ali on je bio samilostan, opraštao bi im grijeh i nije ih istrijebio. Mnogo je puta susprezao gnjev i nije budio svoju ljutnju.

³⁹Sjetio bi se da su samo smrtnici, vjetar koji prođe i više se ne vrati.

⁴⁰Koliko su se bunili protiv njega i žalostili ga u pustinji!

⁴¹Stalno su iznova iskušavali Boga i zadavali bol svecu Izraelovom.

⁴²Nisu se sjećali njegove moći — onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,

⁴³ni znakova koje je učinio u Egiptu, njegovih čuda u kraju oko Soana.

⁴⁴U krv je pretvorio rijeke i potoke i nitko nije iz njih mogao piti.

⁴⁵Rojeve muha poslao je da ih grizu i žabe da im zagorčaju život.

⁴⁶Usjeve im je predao nametnicima, plod njihove muke skakavcima.

⁴⁷Lozu im je zatukao tučom, njihove divlje smokve mrazom.

⁴⁸Njihova goveda izložio je tuči, a stoku munjama.

⁴⁹Poslao je na njih svoj žestoki gnjev, srdžbu, bijes i nevolju. Anđela zatirača poslao je na njih,

⁵⁰dao je oduška svome gnjevu. Život im nije poštedio smrti, nego ih je predao pomoru.

⁵¹Pobio je sve prvorođeno u Egiptu, najstarije sinove u Hamovim šatorima.

⁵²Ali svoj narod izveo je kao ovce i kroz pustinju ih poveo kao stado.

⁵³Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili, a more je prekrilo njihove neprijatelje.

⁵⁴Doveo ih je u svoju Svetu zemlju, na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.

⁵⁵Pred njima je istjerao narode. Užetom je izmjerio i razdijelio nasljedstvo plemenima Izraelovim i dao da se nastane u svojim šatorima.

⁵⁶Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga i stalno se bunili protiv njega. Nisu se držali njegovih propisa.

⁵⁷Iznevjerili su ga kao i njihovi preci, nepouzdani kao iskrivljen lûk.

⁵⁸Ljutili su ga jer su se klanjali idolima i nevjerom ga činili ljubomornim.

⁵⁹Kada ih je Bog čuo, razjario se i sasvim odbacio Izrael.

⁶⁰Napustio je svetište u Šilu, šator u kojem se nastanio među ljudima.

⁶¹Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza, predao im je znak svoje slave.

⁶²Svoj narod je predao maču, razjaren na svoj posjed.

⁶³Vatra je proždrla njihove mladiće, a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.

⁶⁴Svećenici su im pali od mača, a udovice nisu stigle ni zaplakati.

⁶⁵Tada se Gospodar prenuo, kao od sna, kao ratnik koji se trijezni od vina.

⁶⁶Potisnuo je svoje neprijatelje, predao ih vječnoj sramoti.

⁶⁷Potom je odbacio Josipov šator i nije izabrao Efrajimovo pleme,

⁶⁸nego je izabrao pleme Judino, goru Sion, koju je zavolio.

⁶⁹Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko, kao zemlju, da traje dovijeka.

⁷⁰Izabrao je Davida, svog slugu; našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.

⁷¹Doveo ga je od ovaca dojilica da na ispašu vodi Jakova, njegov narod, Izraela, njegov posjed.

⁷²I napasao ih je čistog srca, vodio ih je vještim rukama.