Read Biblija: suvremeni hrvatski prijevod Jeremija 8 Bible Online

Jeremija 8 - Biblija: suvremeni hrvatski prijevod bible

Jeremija 8

¹BOG kaže: »Tada će neprijatelji iz grobova povaditi kosti judejskih kraljeva i poglavara, svećenika i proroka, kosti stanovnika Jeruzalema.

²Ostavit će ih izložene suncu, mjesecu i zvijezdama; njihovim bogovima koje je narod toliko volio i poštovao. Nitko ih neće skupiti i sahraniti. Ostat će kao gnojivo, bačeno na tlo.

³Judejce, koji preostanu, prisilit ću da odu iz svoje zemlje u progonstvo, gdje će im smrt biti draža od života«, kaže BOG Svevladar.

⁴»Jeremijo, reci Judejcima da im BOG poručuje: Kad netko padne, opet se podigne. Kad zaluta, okrene se i vrati.

⁵Narod Jeruzalema krenuo je krivim putem. Zašto uporno njime nastavljaju? Vjeruju u svoje zablude, odbijaju vratiti se.

⁶Pomno sam ih slušao, ali nisu iskreno govorili. Nije im žao zbog njihovih pogrešaka. Nitko ne kaže: ‘Jao, što sam učinio!’ Svatko ide svojim putem kako želi, jure bezglavo, kao konji u bitku.

⁷Čak i roda na nebu zna kad je pravo vrijeme. Grlica, lastavica i drozd znaju kad treba letjeti u novi dom. Ali moj narod ne zna što zapovijeda BOG.

⁸I dalje govorite: ‘Mudri smo jer uz sebe imamo BOŽJI nauk.’ Ali pisari su svojim pisaljkama Božje učenje pretvorili u laž.

⁹Ti mudri ljudi bit će posramljeni, ostat će zbunjeni i šokirani. Jer, odbili su poslušati BOŽJU riječ. Kakvu još mudrost mogu imati?

¹⁰Zato ću njihove žene dati drugima, a polja će pripasti njihovim osvajačima. Jer, svi žele imati sve više i više, od prvog do zadnjega, svi su pohlepni. Varaju čak i proroci i svećenici.

¹¹Rane mog naroda liječe površno. Kažu: ‘Sve je dobro’, ali to je laž.

¹²Svojih grozota trebali bi se sramiti, ali nemaju stida, ne mogu se zacrvenjeti. Zato će propasti, kao i drugi, kad ih budem kažnjavao. Bit će oboreni i odbačeni.« Tako je rekao BOG.

¹³»Kad ih dokrajčim«, kaže BOG, »neće biti grožđa na vinovoj lozi, ni plodova na smokvinom stablu. Čak će se i lišće osušiti i povenuti. Izgubit će sve što sam im dao.[37]

¹⁴A oni će reći: ‘Zašto sjedimo ovdje? Skupimo se! Pobjegnimo u utvrđene gradove! Budući da će nas naš BOG uništiti, ondje možemo umrijeti! Protiv našeg BOGA smo griješili, dao nam je otrovnu vodu piti.

¹⁵Nadali smo se da ćemo imati mir, ali ništa dobro nije nas zadesilo. Vjerovali smo da će nas on izliječiti, ali samo nas je užas okružio.

¹⁶Iz Dana se čuje frktanje konja, trese se zemlja od topota kopita. Došli su razoriti zemlju i sve u njoj, svaki grad i sve ljude što u njemu žive.’

¹⁷Pazite, šaljem otrovnice[38] među vas, zmije koje ne možete zaustaviti. Sve će vas izgristi«, rekao je BOG.

¹⁸Moja tuga ne može se ublažiti, obolio sam od velikog jada.[39]

¹⁹Slušajte vapaj mog naroda, po cijeloj zemlji čuje se plač: »Zar BOG više nije na Sionu? Zar njegov Kralj više nije ondje?« Bog kaže: »Zašto su izazivali moj gnjev štujući idole, ništavne tuđe bogove?«

²⁰»Žetva je prošla i ljeto je završilo, a za nas nema spasa«, plakao je narod.

²¹Moj je narod teško ranjen i srce mi zbog toga krvari. Tugujem, očaj me obuzima.

²²Zar u Gileadu nema lijeka, zar ondje nema liječnika? Zašto onda moj narod nije iscijeljen?